All Right - Nemanja Cvijanović

08.04.2008. Print | Pošalji link

Instalacija Nemanje Cvijanovića pod naslovom „All Right“ funkcionira kao cjelina sastavljena od više elemenata, u potpunosti prožeta dvosmislenostima.

Poigravanje s engleskim prijevodom riječi „right“ u naslovu, te u središnjem radu na izložbi, može se činiti kao puka dosjetka, no Cvijanović je oslanjajući se na taj moment dvoznačnosti uspio obuhvatiti i prokomentirati sve i svašta: od čisto fizičkog prostora u kojem je izložba smještena, konotacija u političkom kontekstu, do odnosa umjetnosti, osobito avangarde, i ideologije. Sam prostor takozvane 'bačve' HDLU-a popriličan je izazov za sve umjetnike koji u njemu pokušavaju nešto izložiti, jer njegova težina i monumentalnost gotovo da prisiljavaju na neuravnotežen dijalog u kojem će se utopiti sva druga, latentna značenja. Cvijanović ga, međutim, svladava jednom jedinom intervencijom.

Uz zid postavlja crnu ploču sa svjetlosnim natpisom, koja je, pri pogledu s ulaza u zamračenu galeriju, neznatno odmaknuta ulijevo od 'središta'. U izravnoj relaciji s prostorom, natpis „Center is Right“ čita se kao „središte je desno“, a tom jednostavnom, gotovo banalnom parolom, umjetnik prkosno počinje i završava svoje obraćanje ambijentu. Rečenica, ne bez dobrog razloga za ovu priliku lažno pripisana Adolfu Hitleru, komentar je međusobnog odnosa dijalektički suprotstavljenih pozicija unutar jednodimenzionalnog političkog spektra. Tradicionalno se govori o ljevici i desnici, pri čemu centar navodno zauzima položaj 'između' njih, ne gravitirajući prema nijednom od dva ekstrema. Dok odrednice 'lijevo' i 'desno' sve više gube svoju jasnoću i ulaze u prostor neodređenosti, te dok se 'centar' nastoji predstaviti kao pomirljiva sredina, Cvijanović zapravo provocira redefiniciju njihovih odnosa u suvremenom demokratskom društvu.

Dva moguća čitanja parole „Center is right“ uspostavljaju dvije kritičke pozicije prema takozvanom centru. „Centar je desno“ toj opciji odriče autentičnost, predlažući kako je riječ o običnom propagandnom triku višestranačkog sustava, jer 'centralno' održavanje 'statusa quo' na političkoj sceni pripada upravo osobitostima tradicionalne desnice. S druge strane, „Centar je u pravu“ nosi još više uznemirujuću poruku. Pretpostavimo li, naime, da je pozicija centra uistinu autonomna u odnosu na dvije druge, radikalne opcije, onda upotrijebljena parola razotkriva opciju centra kao još jedan oblik radikalizma, jer tvrdnjom da je sa svojim principima 'u pravu', pokazuje se kao nimalo imun na totalitarističke tendencije. Pripisivanje citata diktatoru Adolfu Hitleru od strane umjetnika ironičan je komentar konzekvenci navodne neutralnosti, i pomirljivosti suprotstavljenih opcija.

Zvučna instalacija „Rewind“ sastoji se od neprestane neznatno usporene reprodukcije i premotavanja reggae hita „Jerusalem“, pjesme iz osamdesetih u kojoj Alpha Blondy, afrički Bob Marley, slavi suživot kršćanske, židovske i muslimanske vjeroispovijesti u Jeruzalemu. Blondyjeva pozicija, karakteristično za osamdesete, je možda utopistička i naivna, no nema sumnje da ga je umjetnik iskopao iz zaborava želeći pojačati nostalgični dojam izložbe. Osim toga, spomenuti kantautor se, osim po načelnom političkom i humanitarnom angažmanu, pamti i po jednoj kovanici koja je svojom ambivalentnom podlogom vrlo bliska onome što poručuje Nemanja Cvijanović sa svojom parolom pripisanom Hitleru. Misleći prevenstveno na svoj doživljaj afričkih demokratskih društava, Blondy je predložio pojam 'demokratura', koji neodoljivo i namjerno dovodi u vezu naizgled nespojive kategorije demokracije i diktature.

Konačno, treba biti strpljiv i dočekati i videorad koji se u prostoru aktivira nakratko u intervalima od desetak minuta. Iza duhovitog naslova „Marinetti odjebi featuring Spielberg“ krije se auditivno-vizualna kombinacija kratke sekvence iz filma „Spašavanje vojnika Ryana“, gdje jedan od likova u eksploziji bombe gubi nogu, i zvučne poeme tematski karakteristične za talijanskog futurista Marinettija, posvećene ni manje ni više nego bombi. Marinettijevo koketiranje s militarizmom i fašizmom možda je radikalan primjer odnosa umjetnosti i ideologije, ali Cvijanović ga se ne ustručava koristiti u kontekstu umjetnosti, pa i svog vlastitog rada, ne napadajući Marinettija, nego ga radije parodirajući. U cjelini, riječ je o sklopu iskaza, zagonetki i metafora, koje ne daju konačne ocjene i zaključke, iako se one daju naslutiti. Umjesto toga, provociraju gledatelja da zauzmu pozicije i koncentriraju se na svoj vlastiti odnos prema društvenoj i političkoj stvarnosti.

Marko Golub

Pročitajte i ...
HDLU dobio novu-staru upravu
Damir Sokić – HDLU je počeo funkcionirati kao 'tajno društvo'!
Je li HDLU 'tajno društvo'?
Hram
Nam June Paik - od elektronskog doba do satova i privjesaka
'Mali, gotovo intimistički' Nam June Paik u HDLU-u
Dogma
'Hram' ili Meštrovićev paviljon
Meštrovićev paviljon kao 'Hram'
'Godine neorealizma - smjernice talijanske fotografije' u Galeriji Prsten

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici