Samuel Dowd i Florian Roithmayr u Galeriji Miroslav Kraljević

24.05.2007. Print | Pošalji link

Složena instalacija britanskih umjetnika Samuela Dowda i Floriana Roithmayra u Galeriji Miroslav Kraljević sastoji se od niza elemenata – skulptura, objekata i crteža – koji se odmah na prvi pogled čine odnekud poznatima,

kao da su kopirani s određenih predložaka koji su prisutni u memoriji, ali mjesto tih predložaka, njihovo porijeklo i značenje ne možemo sa sigurnošću precizno locirati. Kula od karata s motivom crnog cilindra, primjerice, može asocirati na znak kojim su se koristili članovi grupe Gorgona, no ništa nam ne garantira da motiv nije preuzet iz nekog drugog izvora.

Struktura koja nalikuje arhitektonskoj maketi pomalo podsjeća na izvorni izgled Dioklecijanove palače, ali i ona može predstavljati nešto sasvim drugo. Kompozicija s varijacijama motiva koncentričnih kružnica asocira na Nove tendencije i dizajn Ivana Picelja iz tog doba, ne možemo tvrditi da uopće postoji njoj odgovarajući takav identičan predložak. Ipak, unutar neobične drvene konstrukcije koja služi kao okvir za sve te predmete postoje dva elementa koja možda potvrđuju da smo na pravom tragu, odnosno da odabrani kontekst umjetnosti povijesti i kulture, čak i ako je nedostatan, nije potpuno promašen. Riječ je o jednoj fotografiji detalja skulpture Svetog Jurja koja se nalazi preko puta zagrebačkog HNK, te slide-showu koji iz različitih kutova prikazuje poznatu skulpturu Apoksiomena.

Odgonetanje instalacije dvojice britanskih umjetnika zaista može nalikovati odgonetanju neke mitske mape blaga, na kojoj bi te dvije točke mogle biti dva početna ohrabrujuća sigurna uporišta među nizom maglovitih punktova i oznaka čije značenje tek treba otkriti da bi se riješila zagonetka. To je ujedno i zamisao Samuela Dowda i Floriana Roithmayra, koji su sličan projekt već radili nedavno u Helsinkiju. Njegovoj zagrebačkoj verziji prethodilo je trotjedno istraživanje po raznim arhivima, knjižnicama i muzejima, traganje za stvarnim i fikcionalnim objektima koji će im poslužiti za konstruiranje mape, a projekt u svojoj drugoj fazi postaje participativan, te će se od publike očekivati da rekonstruira njihovo istraživanje.

Sam naslov izložbe preuzet je iz priče Aleksandra Afanasjeva, istraživača ruskog folklora iz 19. stoljeća. Tekst apsurdnog zadatka koji glasi «Pođi tamo, ne znam kamo, donesi to, ne znam što» osnovni je narativni kostur bajke ispražnjen od objekata, mjesta i imena, nešto poput karte u koju tek treba ucrtati oznake, a strategija dvojice umjetnika ujedno je i jedini mogući odgovor na taj neodređeni zadatak. U trodimenzionalnu mapu, odnosno u kostur priče dvojac ugrađuje pronađene predmete, ali umjesto da ih kruto povežu u sintezu, odabrane elemente dovode u barem naizgled arbitrarne odnose.

Otud i ona nesigurnost s početka, nemogućnost da se iščitaju 'trajne' i jednoznačne veze među predmetima, kao i nemogućnost da se fiksira jedan njihov zajednički ili pak pojedinačni konteksti kojima bi pripadali. Riječ je, dakle, o svojevrsnoj pokretnoj mapi u kojoj su značenja svakog od predmeta posljedica njihovog relativnog i lako izmjenjivog mjesta u prikazu kulture, umjetnosti, povijesti i memorije. Pritom ne treba zaboraviti kako 'mapa blaga', naravno, i dalje ima motivacijsku ulogu - onu pokretača priče, no sasvim prikladno u ovoj specifičnoj situaciji nedostaje joj arhetipski motiv «X», kao oznaka krajnjeg odredišta. Ona prije svega služi kao motivacija posjetitelju da i sam reaktivira vlastiti odnos prema fragmentiranim elementima kulture unutar društva u kojem živi, i rekreira odnose, stvari i pojave koje mu se možda čine odveć poznatima i fiksiranima.

Marko Golub

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici