'Prodori avangarde' u Gliptoteci HAZU

05.06.2007. Print | Pošalji link

Pojedina djela, kao i veći broj umjetnika i umjetnica, izvrtjeli su se više puta u ovogodišnjoj seriji izložbi avangardi, u različitim konfiguracijama koje su odgovarale stajalištima i interpretacijama

autora koji su se tom temom na različite načine bavili. Izložba pod naslovom «Prodori avangarde u hrvatskoj umjetnosti prve polovice 20. stoljeća» posljednja je u ovom nizu, no nikako ne i «samo još jedna izložba avangarde». Naime, osim što se prostorno-vremenski okviri tih nekoliko izložbi ne preklapaju, kao ni njihova tematska i disciplinska širina, «Prodori avangarde» autorice Jadranke Vinterhalter ima nekoliko karakteristika koje ju svakako izdvajaju iz niza. Njena kvaliteta je gotovo školska, u pozitivnom smislu, temeljitost i studioznost u pristupu materijalu, odabiru i fokusiranju pojedinih segmenata građe - bez podlijeganja frustracijama sredine njenim, uvjetno rečeno, 'malim', 'perifernim', 'neparadigmatskim' avangardama.

Autorica izložbe Jadranka Vinterhalter problematici avangarde na našem kulturnom prostoru prilazi sasvim izravno, ističući u svom tekstu tezu kako se 'prodori' avangarde u Hrvatskoj manifestiraju fragmentarno, ili kao kratkoročne dionice unutar opusa pojedinih tada mladih umjetnika. Nastavak tog glavnog teksta u katalogu donosi pregled avangardnih pojava organiziran oko tumačenja i komparativne analize različitih 'izama', poput futurizma, dadaizma, konstruktivizma i nadrealizma, između dominantnih centara i njihovih lokalnih odjeka. Ovdje je pak važno istaknuti kako sama izložba nije strukturirana tako da zrcali takvu podjelu, nego se ona i njen vrlo vrijedan katalog zapravo međusobno nadopunjuju.

Sukladno ranije spomenutoj tezi o fragmentarnosti, izložba na jednoj liniji fokusira snažne osobnosti, prvenstveno Josipa Seissela i pokretača «Zenita» Ljubomira Micića. Na drugoj ističe radikalne epizode pojedinih umjetničkih opusa od kojih neke predstavljaju gotovo eksces, kao u slučaju «Našeg doba», izuzetne Naste Rojc. Na trećoj, kroz dio izloženih publikacija i fotografije Ivane Tomljenović Meller uvjerljivo pokušava naznačiti premrežavanja, kontakte i komunikaciju s međunarodnim avangardnim pokretima, njihovim važnim središtima i protagonistima. Izlaganje publikacije Kurta Schwittersa i dviju litografija Georga Grosza služi, dakako, afirmaciji same zbirke Muzeja suvremene umjetnosti, iz koje dolazi većina izloženih djela. S druge strane, neke posudbe, poput one iz Narodnog muzeja u Beogradu, ključne su za izložbu, jer bi, primjerice, bez sveobuhvatnijeg uvida u zenitistički opus Josipa Seissela, predstavljanje 'prodora avangarde' ostalo krnje i manjkavo u njihovoj možda najkonzistentnijoj dionici.

Postav izložbe, koji potpisuje Oleg Hržić, čak i minimalnim sredstvima sjajno podupire temeljne kvalitete njene koncepcije. Priča o «prodorima avangarde» nigdje ne teži uspostavljanju dvojbenog razvojnog kontinuiteta avangardnih praksi, niti prenaglašavanju njihovog stvarnog utjecaja na likovni život sredine, dok naglasak stavlja prije svega na njihovu polemičnost. Tako i Oleg Hržić dijelom odustaje od čvrstih kontinuiranih zidova, stvarajući radije dojam 'radnog' i eksperimentalnog ambijenta, nego reprezentativnosti. Konačno, sasvim sukladno preciznom autorskom viđenju avangardi Jadranke Vinterhalter, umjesto razvodnjenosti, u grubim drvenim okvirima publici predstavlja svojevrsne naplavine – dragocjene, upečatljive i avangardne.

Marko Golub

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici