Retrospektiva Mirka Ilića

20.05.2008. Print | Pošalji link

Retrospektiva Mirka Ilića u Gliptoteci HAZU jedna je vrlo klasična, konvencionalna, gotovo školska izložba u svom žanru.

Prvo pitanje prije i neposredno nakon što ste ju pogledali je: koliko toga ima tamo za vidjeti? Pa, ima puno, jako puno. Nema eksperimenata u metodama prezentacije, nema priče, nema nametljivih autorskih teza, samo činjenice. 'Ogoljelu' koncepciju na neki način diktira sam materijal, čega je autor Dejan Kršić, prilagođavajući sadržaj iz monografije mediju izložbe, očito bio svjestan. Predstaviti ovakav opus bez sagledavanja društveno-političkog i kulturnog konteksta, naime, nije nemoguće, ali rezultat je najčešće tek polovičan. Sretna, ili u najmanju ruku prikladna okolnost s Mirkom Ilićem, je ta što njegovi radovi, pogotovo u zagrebačkom razdoblju između sredine sedamdesetih i 1986., potreban okvir pružaju već sami po sebi. Ne stoga što je riječ o nekakvim autonomnim umjetničkim djelima, nego upravo suprotno – zato što su širi okvir u kojem ih treba sagledavati dobrim dijelom i sami bitno definirali.

Nedavna izložba „30 godina kasnije“, koja sagledava rano razdoblje njegovog djelovanja u kontekstu pojave punka u bivšoj SFRJ, djelomično je podbacila baš iz tog razloga, svrstavši se unaprijed kao još jedan proizvod u valu populističkog eksploatiranja spomenutog fenomena. Ako govorimo o stripu, omladinskom tisku, kazalištu ili glazbi, Ilićevi onodobni radovi, uređivačke ideje u Poletu, omotnice ploča i plakati, danas ostaju materijal kojim se uvjerljivo može ilustrirati čitava epoha. I ne samo to, nego je Ilić u nekima od svojih zamisli već u to vrijeme pokušavao povezati različite discipline, kao primjerice strip i glazbu, o čemu svjedoči i jedan od televizijskih intervjua s kraja sedamdesetih.
 
Skok u političku ilustraciju i dizajn naslovnica, istodobno je, izgleda, bio i prikupljanje dotadašnjih iskustava i potpuni raskid s njima. Nikad nakon toga nije crtao stripove, ali izložba jasno pokazuje kako je zadržano praktično sve ono bitno formirano u razdoblju Novog kvadrata. U stripu je Ilić vješt crtač, ali neekspresivan, sa snažnim i neometanim naglaskom na konceptu. U vjerojatno najboljem strip-ostvarenju na ovim prostorima, „Na istoj strani“, tematizira sam medij, s jednakom dozom ozbiljnosti i humora. U mnogo drugih primjera, Ilić pak demonstrira prezir prema svakom obliku totalitarizma. I jedno i drugo ostat će glavnom karakteristikom njegovih dizajnerskih i ilustratorskih radova.

Ako nam raniji plakati i omotnice pričaju povijest urbane kulture, naslovnice Danasa, Starta, pa i američki radovi u magazinu Time, New York Times, i drugima, s jednakom svježinom oživljavaju društveni i politički kontekst u kojem su nastajali. Nešto više od trećine izložbe posvećeno je radovima nastalim od sredine devedesetih do danas - 3D ilustracijama u kojima potpuno izostaje svaki trag osobnog stila, u korist gotovo čistog koncepta kakvom je težio i ranije. Dio video-programa s arhivskim materijalom Ilićevih televizijskih pojavljivanja poslužio je da se Mirka Ilića predstavi kao osebujnu javnu ličnost, koncentrirajući se tek jednim dijelom na svjedočanstva, a mnogo više na njegove stavove o nizu pitanja od svjetske politike do problema manjina, koji su ugrađeni u njegov dizajnerski rad, pa do govora o vlastitoj poziciji u odnosu na sredinu iz koje je potekao i onu u kojoj danas boravi.

Bez ijednog traga redizajniranja u mediju izložbe, možda i zbog siromašnih produkcijskih uvjeta, sve što izložba zapravo donosi je golema količina materijala, i to vrlo vrijednog materijala kojemu se jednostavno nema što oduzeti, niti dodati. Dodati bi se možda moglo još barem koji tjedan trajanja izložbi, za koju postoji ogroman interes, koja za razliku od isključivo marketinški stvorenih 'blockbustera' ima što poručiti sredini u kojoj se događa, i čija svrha nije jedino učiniti publiku turistima u vlastitom gradu.

Marko Golub

Pročitajte i ...
Od Klovića i Rembrandta preko Warhola i Picelja do NSK i MUO
Od Klovića i Rembrandta do Warhola i Picelja
CRŠ dovodi Paheka, Janjetova i Pecaua, a prisjeća se i Edvina Biukovića
Crtani Romani Šou 2009.
Dejan Dragosavac Ruta
Priprema se knjiga o povijesti grafičkog dizajna u Hrvatskoj
Dejan Kršić radi knjigu o grafičkom dizajnu u Hrvatskoj
U istri ponovo Sa(n)jam knjige
Plakati Mihajla Arsovskog
Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog u Galeriji SC

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici