'Nemam karticu za bodove' u Galeriji Nova

30.06.2008. Print | Pošalji link

Projekti 'Start' i 'Start Solo' zauzimaju pomalo izdvojeno mjesto unutar djelovanja kustoskog kolektiva WHW i Galerije Nova, koju WHW vodi posljednjih nekoliko godina.

Prvi je realiziran kao skupna izložba, drugi kao serija samostalnih, a oba su bila bazirana na natječaju namijenjenom umjetnicima mlađe generacije, koji se tek afirmiraju. Izložba 'Nemam karticu za bodove' nastavak je toga, ne bitno drugačiji ni na razini koncepta, niti izložbene prezentacije, ali u vremenskom odmaku u odnosu na dva prethodna projekta, uz novu selekciju radova, nudi i pokušaj osvještavanja neke općenite situacije na temelju dosadašnjih iskustva. S opravdanom pretpostavkom da je na umjetničkoj sceni i u njenim institucionalnim okvirima došlo do određenih pomaka. Svi navedeni projekti za WHW vjerojatno su bili važni prvenstveno zbog prepoznatljivog, vrlo čvrsto fokusiranog profila interesa, kojemu je povremeno potrebno testiranje u odnosu na 'stvarnost' same scene. Obzirom na gotovo isključivu posvećenost društveno-kritičkim umjetničkim praksama i nasljeđu, WHW-ov programski iskorak prema produkcji najmlađe generacije autora bio istodobno rizičan i nužan za uspostavljanje daljnjih smjernica.

Izložba 'Nemam karticu za bodove' može se opisati kao minijaturna verzija kakvog Salona mladih, ali iz te površne usporedbe slijedi čitav niz problema koji su uzeti u obzir, te razmatrani unutar kataloga izložbe kroz niz tekstova različitih autora. Takozvani 'Saloni' odavno su u samonametnutoj defanzivi upravo zbog nemogućnosti da se pozabave pitanjem statusa 'mladog' umjetnika. Oni sami taj status definiraju dobnom granicom, koja se baš nedavno u propozicijama natječaja dvaput pomicala bez smislenog razloga. Ovo posljednje može se čitati kao simptom krize čitavog sustava, kojega nagriza i najmanji pokušaj pozicioniranja donedavno samorazumljive kategorije 'mladih' u aktualnim uvjetima. Scena se sve ozbiljnije profesionalizira, pomaci se događaju čak i unutar edukacijskog sustava koji se preispituje iznutra dok ga izvaninstitucionalne inicijative modeliraju izvana, a nove modele djelovanja i istupanja na scenu iznalaze i sami umjetnici. Blagi fokus izložbe 'Nemam karticu za bodove' na umjetnike koji u svojim radovima propituju vlastiti status unutar svih tih različitih mreža sustava i suodnosa u tom je smisu opravdan i ima što za reći.

Margareta Lekić izlaže rad kojim reinterpretira neke svoje ranije postavke. 'Spužve' postavljene na podu galerije nastavak su na nedavno realizirani ambijent od papirnatih kocaka u Galeriji VN. Oba rada formiraju se u relaciji s publikom, no dok su posjetitelji izložbe u VN-u ambijent razarali i mijenjali kretanjem kroz prostor, na 'Spužvama' trag njihovog djelovanja zbog karaktera materijala biva većim dijelom brisan u samom procesu. Postavljanjem naljepnice 'Plakatiranje dozvoljeno' na staklenu granicu unutarnjeg i vanjskog prostora Galerije Nova, Tonka Maleković ju prepušta spontanim intervencijama, time ju aktivirajući kao prostor javnog. U zidove galerije Elvis Krstulović urezuje osobne ispovijesti o samoranjavanju, tretirajući izložbeni prostor kao fizičko tijelo koje preuzima njegove ožiljke. Ines Matijević i Tihana Mandušić u mediju crteža i videa bave se dekonstrukcijom određenih rodnih stereotipa. Prva već u izvedbi rada usložnjava svoj odnos prema odabranom motivu i slobodno interpretiranoj ulozi vjerne 'Penelope' za šivaćim strojem, dok druga, sa pop-senzibilitetom sličnim onom Candice Breitz iznimno duhovito kopira odabrane 'muške' scene iz westerna '3:10 za Yumu'. Naslovi slika Sebastijana Dračića sugeriraju da su posrijedi priče o konkretnim povijesnim ličnostima, što daje neku dozu napetosti virtualnom prostoru slike, tretiranom poput 'kutija' kroz koje se naracija tek treba probiti.

Ako je namjera bila ponuditi neku vrstu presjeka scene kroz raznovrsne prisutne pozicije, strategije i tendencije na njoj, izložba i u tome uspijeva, iako je dojam pojačan činjenicom da su neki od zastupljenih autora, poput Tonke Maleković, Ines Matijević ili Elvisa Krstulovića svojom izložbenom prisutnošću na sceni i sami oblikovali dio tog generacijskog presjeka. Naglasak na radovima umjetnika koji dolaze izravno sa zagrebačke i splitske Akademije, u kontekstu ranije spomenutih kritika na račun institucionalnog okvira, može se pak čitati kao pozitivna gesta. Naravno, time ne izostaju ni moguće strategije za budućnost, kao i pitanja koja tek treba razriješiti, a tu važnu ulogu igra katalog s priloženim tekstovima, koji kontekstualiziraju projekt i čitavu situaciju kojom se on bavi. 
 
Marko Golub

Pročitajte i ...
U Galeriji VN pogledajte studentske video radove
Ljetna shema – studentski video radovi u Galeriji VN

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici