Slučaj: Akademija

20.09.2008. Print | Pošalji link

„Slučaj: Akademija“ već se u svojim osnovnim postavkama čini kao neka 'opasna' izložba.

Ona to u konačnici i jest, bez obzira što se njene autorice, Jasna Jakšić i Ivana Bago, u uvodnom tekstu nastoje postaviti diplomatski prema svim akterima kojih se poruka odaslana iz Galerije Miroslav Kraljević tiče. Izložba je 'opasna', ne zato što su joj polazište i sadržaj diplomski radovi bivših studenata Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu koji su bili označeni 'problematičnima', nego zbog same činjenice da je jedan ključan trenutak u edukaciji mladih umjetnika, koji najčešće ostaje stvar gotovo privatne razmjene između studenta, mentora i članova komisije, te naknadne usmene predaje, izložen na uvid javnosti. 'Slučaj' Akademija, također se može reći, nije tek izmišljen za jednokratnu upotrebu unutar jedne kustoske koncepcije, nego ima ozbiljne argumente u okvirima scene razmjerno slavnih diplomskih izložbi, poput one Gordana Karabogdana, Ines Matijević, ili „Heleninog pekmeza“ Helene Janečić, označenog kao prvi eksplicitno queer diplomski u povijesti Akademije.

 Reaktualizirajući te radove, uz priloženu dokumentaciju, izložba ih u određenom smislu prisvaja kao primjere kroz koje će se postaviti kritičan obrat iz pitanja 'Što je problematično Akademiji?' u 'Što je problematično NA Akademiji?'. Međutim, ona zapravo funkcionira na još par međusobno isprepletenih razina. Izlažući na javnu raspravu sam 'slučaj' Akademije, nužno se nameće i pitanje recepcije samih radova, kako u vezi, tako i neovisno o njihovom 'problematičnom' statusu u tom kontekstu. Ta razina je važna zbog toga što se na njoj sučeljavaju, s jedne strane, recepcija rada na Akademiji u procesu diplomiranja, a s druge kritička recepcija na samoj izložbi, pred galerijskom publikom. Time se radu naknadno, grubo rečeno, daje 'drugo mišljenje', no ne radi potvrde njegove umjetničke vrijednosti, već zbog same geste, koja ukazuje na očito neadekvatne kriterije u sadašnjem modelu obrazovanja.

Dokumentarni dio „Slučaja: Akademija“, koji se sastoji od pismenih obrazloženja i intervjua s umjetnicima, daje dodatni uvid u pojedinačne slučajeve, ali ponegdje može čak funkcionirati i kao dio samog rada. Tako je, primjerice, s Ines Matijević, koja je za dokumentaciju priložila dvije verzije obrazloženja svog diplomskog. Kako je riječ o radu u kojem tematizira predstavljanje i recepciju golotinje u povijesti umjetnosti, zanimljivo je da je naknadno, komisiji prihvatljivo tumačenje nagih figura Matijevićkinih modela u biblijskim 'aranžmanima', moralo biti strogo bazirano na analiziranju likovne 'kompozicije', 'ritma', i odabira 'tehnike'. Slučaj se može usporediti s davnom anegdotom o američkom umjetniku Jeffu Koonsu, gdje se publika oči u oči s fotografski uvećanom Cicciolininom vaginom trudila 'svršavati' na simetriju. Izvorni tekst Ines Matijević sadržavao je reference na poznate umjetnice kao što su Katarzyna Kozyra, Zoe Leonard i Tracey Emin, a i one su, kao pokazatelj autoričine informiranosti, u drugoj verziji morale nestati.

Akademija u ovom slučaju kao da sama nastoji potencirati traumu, ili nekakav teški porođaj iz zaštićenog svijeta unutar svojih zidova u stvarnost umjetničke scene. Kada se upravo ovim sličnim pitanjima bavi Gordan Karabogdan, radeći studiju o bivšim studentima klase Miroslava Šuteja, komisija će se po umjetnikovom svjedočenju proglasiti nekompetentnom. Kada Danijel Srdarev nastoji artikulirati neki svoj vlastiti, vrlo osoban i očito vrlo kompleksan sistem simbola i motiva, umjesto da mu se u tome pomogne, prigovorit će mu se da je konfuzan.

Magdalena Pederin dotakla se, slično Karabogdanu ali manje izravno, pitanja uloge institucije i nekih, opet, 'izvanjskih' poticaja u svom vlastitom umjetničkom formiranju, i naišla na žestoke, uvrijeđene reakcije. Svijetli primjer u svakom smislu je rad Helene Janečić, jedine koja je u procesu diplomiranja naišla na potpuno razumijevanje, barem što se tiče legitimnosti queer tematike u radu i njegovog aktivističkog karaktera. Duhovito, ležerno, no nimalo naivno obrazloženje, prati idejno jasno razrađen rad, gdje je 'konfliktna' jedino funkcija njegovog 'slikarskog' segmenta. A i to jedino u kontekstu diplomiranja na slikarskom odsjeku, i nigdje drugdje. Situacija na sceni, i ona na Akademiji, sudeći po ovome, još su uvijek dva odvojena svijeta, ali radovi pokazani na izložbi ipak su tu s namjerom da signaliziraju određene pomake, a priložena dokumentacija da pokaže u čemu je, zapravo, problem.

Marko Golub

Pročitajte i ...
'Slučaj Akademija' bez skandala!
'Slučaj: Akademija' u G-MK

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici