Retrospektiva Gorkog Žuvele Gliptoteka HAZU

06.03.2009. Print | Pošalji link

Unatoč tome što djeluje glomazno, izložba Gorkog Žuvele u Gliptoteci HAZU od početka do kraja ostavlja dojam nedovršenog, nedorečenog proizvoda.

To ima, ali i nema, veze sa činjenicom da je monografija istog umjetnika baš sad u tisku i čeka se njeno objavljivanje. Ima zato što je njen improvizirani katalog zapravo zbroj isječaka iz teksta monografije koji potpisuje autorica izložbe Leonida Kovač. Riječ je gotovo o natuknicama, koje otvaraju neka vjerojatno važna pitanja vezana uz rad ovog umjetnika, ali su prekinute s tri točkice prije nego što dovrše svoju započetu i bez žurbe razvijanu misao. Monografija i izložba su, međutim, dvije različite stvari. Monografija je ekskluzivnija forma, rezervirana samo za neke umjetnike, dostupna samo nekoj publici, onoj, naime, koja će je kupiti. Izložba, pogotovo ako je riječ o retrospektivi, trebala bi pak idealno dati cijelu, zaokruženu sliku na licu mjesta, s mogućnošću - ali ne i izričitom potrebom - da se njena logika komparativno iščitava iz materijala koji nije dostupan.

U čak četiri galerijska prostora Gliptoteke prikazani su radovi Gorkog Žuvele nastali između početka sedamdesetih i 2008. godine, s tim da su pojedine grupe radova - bilo da je riječ o prošlim izložbenim cjelinama, zatvorenim ili nezatvorenim ciklusima i slično - rastavljene i pokazane tako da se naizmjenično prepliću jedne s drugima. Takav neklasičan pristup prezentaciji, koji ne robuje ni kronologiji niti organizacijskoj strukturi opusa, definitivno želi nešto reći o onome što predstavlja, no što je to točno i nije baš do kraja jasno. Možda je ključ u imperativu nalik onom koji glasi „Ali, nemojmo opet pojednostavljivati“, što je naslov jedne knjige iz Žuveline biblioteke „Nenapisano“, a provlači se kroz uvodni dio teksta autorice izložbe. No, ponekad treba pojednostavljivati, ili barem pokušati ne komplicirati. Već i sam Žuvela u mnogim je svojim radovima dovoljno hermetičan, pa dva takva rada iz posve različitih priča nemaju si puno toga za reći ni kad su jedan do drugog, niti kada ih se mentalno pokušava dovesti u takve odnose. Osim toga, artefakti koje Žuvela proizvodi variraju od krajnje estetiziranosti do krajnjeg siromaštva sredstava blizu dematerijalizacije, te od autoritarnih filozofskih iskaza o samima sebi, do vrlo suptilnih, humornih momenata. U objema krajnostima, mora mu se priznati da je vrlo vješt, sklon igri, kao i komunikaciji koja gledatelju nudi da dovrši rad te da se u njemu simbolički, ili čak doslovce, ogleda.

Istina, ponekad u tom smislu traži i previše. Najzanimljiviji je ondje gdje otkriva vlastitu motivaciju, čak iritaciju, kao kod duboko ironičnih „zahvalnica“ velikih muzeja Zapada na pokradenim arheološkim blagom Egipta, Grčke ili Salone. Ili u duhovitoj seriji „Predgovora“, gdje kombinira dopadljivi bestijarij predmeta, koji kao da su pokupljeni s polica neke bizarne turističke suvenirnice, s težinom književnih, umjetničkih i filozofskih referenci u njihovim imenima. Ili pak u karakteristično konceptualističkim, a opet zaigranim kontemplacijama o pojmovnom i konkretnom materijalu umjetnosti. Drugdje, međutim, čini se kao da je enigmatičnost sama sebi svrhom, i umjetnik daje iskaze pune neke neodređene važnosti, koji će se rasplinuti istog trenutka kad gledatelj odustane ukazati im bezrezervno povjerenje. Fragmenti teksta Leonide Kovač iz spomenute monografije o Gorkom Žuveli tu više odmažu nego što pomažu. Počevši od podugačke priče inicirane 'performativnim činom' darivanja - naime, činjenice da je umjetnik autorici monografije poklonio jednu svoju knjigu/rad – dvojac se, vjerojatno nehotično, iz početne zavodljivosti otuđuje od svoje publike u gotovo privatnu konverzaciju. Tamo gdje je Žuvela zaigran, autorica teksta je sva oprezna i ustrajna u želji da ne zastrani u definicije, pojednostavljenja, zamke jezika, a tekst joj je  pun pitanja ali bez odgovora.

Ostati nedorečen i mjestimično hermetičan je legitimna strategija, kao što je legitiman zahtjev publike za obrazloženjem, ali retrospektiva, ili barem forma koja pretendira da to bude, nije najsretnije mjesto za takvo što.

Marko Golub

Pročitajte i ...
'Izmislite sebe' - retrospektiva Gorkog Žuvele
Retrospektiva Gorkog Žuvele u Gliptoteci HAZU

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici