Izložba zanemarenog umjetnika

16.07.2007. Print | Pošalji link

Paralela između izložbe Vojina Bakića i prošlogodišnjeg projekta posvećenog Nikoli Tesli može se sasvim jasno povući uzme li se u obzir da obje izložbe kreću od ideje o zanemarenom umjetniku

odnosno zanemarenom znanstveniku  koju onda dalje razrađuju ovisno o specifičnim okolnostima. No između ta dva koncepta postoje i neke bitne razlike. Iako tim WHW u oba slučaja istupa borbeno, naglašavajući njihovu urgentnost, ne treba zaboraviti da Tesla nije bio aktualiziran izložbom, nego je ona bila pravovremena reakcija na razloge i načine njegove ponovne aktualizacije. S druge strane, činjenica da je spomenička plastika Vojina Bakića devedesetih zbrisana s lica zemlje ili je u stanju propadanja zbog nebrige, danas s višegodišnjom distancom nameće, ili bolje rečeno, čini ponovno mogućim postavljanje i nekih drugih pitanja.

Umjesto pravovremenog odgovora, kao u sasvim specifičnom Teslinom slučaju, WHW ovog je puta uspio ubosti na pravo mjesto, dohvatiti pravu temu i s njom izvući na vidjelo čitav niz zanimljivih okolnosti. U tom smislu pravo je čudo da je Bakić na neki način ostao izložbeno netaknut desetljećima i da ga je mjesto neke velike muzejske ili galerijske institucije ugrabila Galerija Nova. Nadalje, gledajući unatrag nekoliko godina priča djeluje gotovo savršeno unaprijed izrežiranom: Bakića se dotaknuo David Maljković u instalaciji koja je premijerno bila pokazana u istoj toj galeriji, teme spomenika i javne memorije obrađivane su u spomenutom projektu o Tesli, dok se iskapanjem baštine umjetnosti druge polovice dvadesetog stoljeća, uglavnom s naglaskom na konceptualnim praksama, i problematiziranjem odnosa «rubnih» modernizama s dominantnim «univerzalnim» modernizmom Zapada, WHW već neko vrijeme gotovo sustavno bavi.
 
Otvaranjem teme Bakića u sadašnjem trenutku čitav niz širih tema jednostavno se razlistao iz istog paketa. Jedan od najznačajnijih modernih kiparskih opusa u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji danas je istodobno i prisutan u memoriji sredine i u njoj nejasno lociran. Bakićev status uvelike je ambivalentan, pa WHW i kreće od percepcije umjetnika kao s jedne strane snažne osobnosti koja raskida sa socijalističkim realizmom i s imperativom monumentalne figuracije, a s druge ipak državnog kipara. U njihovoj koncepciji odnos ideologije i umjetnosti drži se napetim u svakom omjeru između dviju krajnosti, o čemu govori i niz arhivskih tekstova, odnosno kompletna dokumentacija koja čini jednakovrijednu komponentu samom izlaganju skulptura iz umjetnikove ostavštine. Dovoljno je primijetiti kako su se ta pitanja reflektirala u polemikama oko nikad izgrađenog spomenika Marxu i Engelsu, na koje se poziva niz autora u većim vremenskim razmacima, pa tako i iz različitih perspektiva.

Bez obzira koji je motiv autoricama u istraživanju Bakića bio najvažniji, izložba je, čini se, definirana upravo odlukom da se, umjesto koncentriranja na jedno gledište, rasvijetle svi ponuđeni aspekti. Ono što je ostalo neizrečeno u tekstovima, katalog izložbe dopunjuje nizom intervjua, čineći unatoč nereprezentativnom formatu galerijskih novina vjerojatno najiscrpniji doprinos kritičkoj valorizaciji Bakićevog opusa uopće. Čak i ako je glavna namjera bila vratiti ideološku komponentu u razmatranje modernizma, izložba ostavlja dovoljno prostora formalnim studijama Bakićevog kiparskog razvoja, od reducirane figuracije, preko zbijenih zatvorenih formi do razlistanih i svjetlosnih oblika.
 
Općenito, ona se, kako je ranije naznačeno, vrti oko Bakića sagledavajući ga sa svih strana, istodobno vraćajući sadašnjosti kao važeće sva dosadašnja polazišta njegovih interpretacija. Iako su se WHW-ice i dosad osvrtale na baštinu ranijih desetljeća, te iako se i ovoj izložbi može i dalje može razabrati njihova trajna strategija, hvatanje u koštac s opusom kao što je Bakićev svojevrsni je presedan za nezavisnu scenu. Što će iz toga slijediti, tek ćemo vidjeti.

Marko Golub

Pročitajte i ...
Marija Ujević: Tko je stavio kipove, taj ih mora i skinuti ako je učinjena pogreška
Džamonjina donacija Zagrebu
Džamonjina donacija Zagrebu u Muzeju za umjetnost i obrt
U Austriji izložba Vojina Bakića, u Hrvatskoj apel za hitnu zaštitu njegovih djela
Birokracija devastira spomenike Vojina Bakića
Likovnost - godišnji pregled 2007.
Izložba Vojina Bakića u Galeriji Nova
'Ground Lost' u Galeriji Nova
Zvonko Maković

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici