Kerumizacija kulture je počela

01.06.2009. Print | Pošalji link

Bilo je nečeg zaista proročanskog u fotomontažama ugaslog Feral Tribunea prije dosta godina.

Kerumizacija Splita već se dakako odvijala, i domišljat komentar Feralovih kreativaca u kojem su na fotografije iz Dioklecijanove palače zalijepili Kerumov logo nije bila nikakva igrarija, nego čista, samo angažirano i malo jasnije predočena stvarnost. 31. svibnja je dan za povijest, u kojem se dogodilo nešto samo do prije par mjeseci moglo izgledati apsurdno i upravo nevjerojatno, no bilo je dovoljno pogledati malo pažljivije po gradskim ulicama da se vidi koliko se stvar od početka zlokobno cerekala svojom izvjesnošću.

Tek nedavno su projekt i izložba „7 nula“ na jednom mjestu okupili dokumentaciju o svim uličnim, većinom anonimnim grafiterskim intervencijama koje su žigosale grad pod Marjanom Kerumovim imenom. I to u namjerno 'jezovitom' fontu, s ponegdje pratećom trash horror crnom siluetom. A u noći Kerumsteinove izborne pobjede, kako dotičnoga naziva jedan od spomenutih grafita, netko je ovome događaju podigao spomenik, načinivši pritom vjerojatno najvažniju splitsku urbanu intervenciju još od Grubićevog „Crnog Peristila“ iz kasnih devedesetih.

Kip Marka Marulića na Trgu braće Radića osvanuo je, naime, jutros upakiran u žute plastične vrećice Kerumovog prodajnog lanca. Čiji god da jest, rad je aktualan, tempiran bez odgađanja u pravo vrijeme i na pravo mjesto, s jasnom porukom bez viškova i nepoznanica. Tko je realizirao akciju nije na koncu ni važno, jer zadivljujuća je zapravo brzina reakcije, i to bez ustupanja umjetničkom narcizmu potpisivanjem iste. U tome se može prepoznati i parafraza umjetničke prakse Christoa, autora koji je karijeru napravio omotavajući zgrade, mostove i prirodu u privremenu ambalažu koja ih skriva od pogleda promatrača. Onoliko koliko skrivaju, toliko Christoovi radovi privremenog karaktera i otkrivaju, takoreći uzdižu stvar koju su zaklonili.

Splitska intervencija je, dakako, duboko ironična. Nije slučajno da se ispod plastičnog pokrova skriva kip Marka Marulića, kojega se s nacionalnim ponosom naziva „ocem hrvatske književnosti“. Zanimljiva je i podudarnost s nedavno održanim performansom Sandre Sterle, koja se, parafrazirajući ovog puta jedan rad avangardnog umjetnika Marcela Duchampa spustila kao 'akt niz stepenice' s Kerumovim vrećicama punim knjiga. No i jedno i drugo ide i dalje od komentara kulture i konzumerizma. Ako Christoovi radovi zaklanjaju da bi otkrivali, onda Kerum-Marulić ironično pokazuje što je to čime se ponosimo i čemu smo se skloni diviti. Jer nema razlike između sjaja eksploatacije utjelovljene u godišnjim izložbama skupih jahti i što većim hotelima za što više turista, i mrtve arheološke i muzejske kulture koja se prodaje kao jedina legitimna kultura.

Sociolog Mirko Petrić sažeto je i precizno jednom rekao kako je Kerum simbol eksploatacije, koja se postavlja kao ideal, i to upravo od onih koji su najviše eksploatirani. Ovaj posljednji dio najviše boli, jer ulazi u bit stvari, a to je – tko je zapravo odgovoran? Nema baš neke utjehe u komičnosti same situacije. Čak i Feralova rubrika „Greatest shits“ bila je smiješna jedino u malim dozama, a mrak je navirao već malo dužim prelistavanjem iste. Ili, kako se izrazio avatar hibridnog brenda Bandum Kerić: „Više vam nisam tako smiješan?“

Marko Golub

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici