Sveta izložba - Denis Krašković

12.06.2009. Print | Pošalji link

Tko je jednom bio na izložbi Denisa Kraškovića, naučio je da može i drugi put očekivati nešto dražesno, beznadno optimistično i infantilno.

Tipičan Kraškovićev rad uvijek iznova zahtijeva kratko ali dramatično privikavanje, ne zato što je osobito misaon, pametan, kritičan, ili provokativan pa traži vremena, nego zato što barem pola od toga na prvi pogled nije. To je kao da ste na dječjem odjelu suvremene umjetnosti, ali ništa slično 'dječjem odjelu' prethodne Documente, gdje se ispostavlja da golema plišana igračka nije plišana igračka, nego preparirana žirafa nesretno stradala u izraelskom granatiranju. Kod ovog umjetnika takvih ironičnih obrata nema. Silne njegove skulpture kitova, slonova, pingvina i krokodila u živim bojama, točno su to što jesu, a susret s njima zapravo je susret s Kraškovićevim svjetonazorom, točno takvim kakvim se predstavlja.

Ambiciozan ciklus skulptura „Ne“, davno pokazan u Galeriji Gradec, bio je svojevrsno iskazivanje poštovanja i brige za sva živa bića, osobito životinje, pa i nežive predmete. U nekima od slika, kao što je „Allahu ekber“ iskazuje poštovanje prema drugoj religiji, a paralelno u „Bliskom istoku“ kritizira bezobzirnost Busha i njegovih vazala prema istoj. On je romantik, osjetljiv na nepravdu, što izražava na nepatvoreno naivan i iskren način, a to je pristup koji će publiku ili razoružati, ili neće, ali će je barem na trenutak suočiti s Kraškovićevom stvarnosti.

Čudno je reći 'stvarnosti' u kontekstu jedne umjetnosti koja je u puno svojih površinskih slojeva eskapistička. No Kraškovićev bijeg u fantaziju u biti je njegov način suočavanja sa samim sobom i sa svijetom oko sebe. Životinjski likovi u njegovim skulpturama i slikama nisu predmeti iz igraonice za malu djecu, nego svaki od njih ima svoju emociju ili vrijednost koju, po umjetnikovom uvjerenju, zastupa. Kraškovićevi 'slonovi' osobito su važni jer najčešće upravo oni u slikama i skulpturama nose težinu njegovih vlastitih intimnih emotivnih dvojbi i nesigurnosti. Kada pak u barkod urezuje siluetu ptice, u kritičnom je doticaju sa stvarnošću koja ga okružuje, ali ta njegova intervencija nije ljutita opaska konzumerističkoj kulturi, nego suptilna subverzija koja kaže sve - upisivanjem ljepote iza 'rešetaka' potrošačke oznake.

Širu priču o Kraškovićevom radu zaista je potrebno znati, da se ne bi prvi susret s njim kratko završio odmahivanjem rukom. Što sad Sveti Franjo Asiški sa životinjama radi u Galeriji Studentskog centra, jednom od važnijih mjesta izlaganja i afirmacije suvremene umjetnosti, i je li to baš pravo mjesto za sakralne teme i motive? Krašković s tim nema problem, kao što nema problem ni blago izmamiti osmijeh naslovom „Sveta izložba“. Nije riječ o izrugivanju, kako bi se moglo pomisliti, jer sa svim njegovim puno puta potvrđenim, gotovo fanatičnim štovanjem životinjskog svijeta, glupo bi bilo i posumnjati u to da Krašković za ozbiljno ne misli na neku općenitu svetost. Osim toga, Franjo Asiški i ovaj kipar srodni su u temeljnim uvjerenjima. Sveti Franjo je zaštitnik životinja, ali i okoliša. Denis Krašković je poput njega vedro i optimistično nastrojen tip, naklonjen bićima iz životinjskog svijeta, u nekim recentnijim radovima pomalo i aktivist što se tiče ekologije.

Što se tiče pak njegovog odnosa prema sakralnome, zna se zafrkavati, ali sa svojom se temom posve poistovjećuje u njenoj etičkoj dimenziji, prepuštajući sve ostalo vlastitoj imaginaciji. To mu je dovoljno da žirafe, svinje, ovce, kokoši majmune oblikuje stilski simplificirane, neodoljivo simpatične, i kao da su za klince. Možda bi nekog tradicionalistu ovime i naljutio, no takve treba podsjetiti da se raspitaju o Svetom Franji, onome koji je sličan tip dražesne figuracije unio u kršćansku tradiciju izumom jaslica. Denis Krašković autentičan je umjetnik upravo u ovakvim svojim malim prijestupima, koji na nekoj općenitoj razini uopće nisu prijestupi, nego odraz njegove iskrene želje da svijet oko sebe vidi kao bezbrižno mjesto. Ako vam je drag njegov rad, znači da ste se barem u maloj mjeri odrekli cinizma.

Marko Golub

Pročitajte i ...
Trijenale hrvatskog kiparstva 2009.
Zagrebi!
David Icke na Zagrebi! Festivalu
'Boys and their toys' - o dječacima i njihovim igračkama
Boys and their toys
'Povratak izgubljene generacije' u Salonu Izidor Kršnjavi

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici