'Recentna' - godišnja izložba članova HDLU-a

17.08.2009. Print | Pošalji link

Jadna «Recentna», nju zaista nitko ne voli. Tradicionalna godišnja izložba recentnih radova članova HDLU-a i u vlastitoj je kući već niz sezona poput neželjenog djeteta.

Da nije tako, ne bi dobila ljetni termin potpuno izvan sezone, u kojem će na nju eventualno poviriti tek neki od agilnijih turista, te tamo pokupiti krivi dojam o kaotičnoj i uglavnom nezanimljivoj hrvatskoj suvremenoj sceni. Da uživa malo bolji tretman, popularno zvana «Recentna» imala bi možda i katalog koji nije rutinski odrađena slikovnica s neatraktivnom naslovnicom, za koju kao da se netko svjesno potrudio da bude baš takva ne bi li se proizvod kasnije što bolje sakrio s vidika. Potpisani autor stručne koncepcije i jedini predgovarač Nikola Albaneže u njemu ukratko prevrće sve argumente za i protiv održavanja manifestacije čija se javna recepcija odavno kreće od negativne pa do baš nikakve, da bi na kraju tog pseudo-polemičkog premišljanja zaključio da «zašto ne?»

Njemu zaista nije lako, jer je u toj borbi, kao i u petljanju sa preko 150 prijavljenih i izloženih radova, ostao posve sam. Volja za promjenom postoji, štoviše spominje to i sam Albaneže, ali kao da su svi od toga digli ruke te nitko nije spreman sjesti i razgovarati o tome kako od nesretne «Recentne» napraviti pristojnu izložbu. Bit će i to jednom, ali ne sad, ovo sad je 'prijelazna faza', u svemu potpuno ista kao faza koja joj je prethodila. Vjerojatno ni ona iduća neće biti drugačija, ali koga briga, to je ionako za godinu dana.

Sam samcati Albaneže učinio je, dakle, barem toliko da stane u obranu revijalne prezentacijske forme koja je ocijenjena kao zastarjela, dosadna, bezlična i nadiđena, procijenivši kako je ipak, ako ništa drugo, baš dobro da se na jednom mjestu vidi takozvana 'situacija' s novim radovima članova udruženja, te da umjetnici imaju priliku vidjeti svoj rad u 'suprotstavljanju s drugima'. Da je to doista sve tako, i da je motivacija za zajedničko izlaganje nešto veća, «Recentna» bi izgledala mnogo bolje, ali mnogi jednostavno - a treba ih u tome i razumjeti - uporno ne žele izlagati na tradicionalno slaboj izložbi, tako joj još dodatno rušeći prosjek. Manifestacija koja opstaje po čistoj inerciji privlači i autore koji se po istoj inerciji na nju i odazivaju, a rezultat je iza svog njihovog šarenila u pravilu miljama daleko i od najslabijih projekata realiziranih u HDLU-u tijekom ostatka godine.

Mnogi u uvođenju 'koncepta' vole vidjeti spasonosnu, no iz nekog posve nejasnog razloga često i nedostižnu supstancu koja spašava stvar. No, «Recentnoj» koncept ne bi pomogao, barem ne bez vrlo strogog selekcijskog filtra koji bi muljažu s par taktički inteligentno sročenih rečenica učinio probavljivijom. U samoj podjeli ipak se nazire određena logika, pri čemu je najgore prošao prostor Galerije Proširenih medija, unutarnji prsten pod kupolom taman povoljan da sakrije dio selekcije koji većinom, ali ne u potpunosti, kao da pripada suvenirnicama i izlozima manjih prodajnih galerija na obali. No, do toga tek treba doći kroz glavni prostor takozvane Galerije Prsten, gdje se publika premijerno suočava s golemom kolekcijom malih individualnih svjetova od kojih nijedan, ma kakav on bio, ne može doći do punog izražaja. Veći broj umjetnika svoj slikarski, grafičarski ili koji već kontinuitet, vjerojatno gradi od jedne do druge HDLU-ove godišnje revije, ostajući nezamijećen bilo gdje drugdje. Manji broj njih potaknut će znatiželju barem nakratko, no prečesto je teško razabrati o čemu se tu zaista radi u prevelikoj, nežiriranoj i kaotičnoj zbrci «Recentne». Od klasičnijeg, dominantno slikarskog dijela izložbe u takozvanoj Džamiji, nije ništa bolji ni manji njen odjeljak u Karasu namijenjen radovima 'suvremenijeg' izričaja, mahom još dodatno nekomunikativnima i spetljanima u tome što nam žele reći.

Marko Golub

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici