Max art fest 2009.

12.10.2009. Print | Pošalji link

Maksimalno razbarušen, maksimalno arty, programski energiziran, umjereno agresivan, i granično šizofren, Max art fest 2009 nastavlja stopama svog prošlogodišnjeg prethodnika.

Što god mislili o njemu, ovaj je umjetnički festival prvi otkrio podzemne garaže pod Kvaternikovim trgom, nekoliko mjeseci prije nego ih je 43. Zagrebački salon također posvojio za sebe, i definitivno je osvojio vlastitu nišu među malom vojskom drugih festivala. Oni se možda bave aktivizmom i društvenim angažmanom, performansima, tijelom ili tehnologijom, a Max art fest bavi se simultano svim tim i ničim od toga – on je jednostavno «maksimalan».

U ovogodišnjem izdanju tema je «Manifest zaborava», potentna na plakatu, a manifestno zaboravljena u konkretnom prostoru. S druge strane, lanjsko ime «Revolucija na čekanju» moglo bi i ovdje proći bez problema, baš takvo kakvo je, ili s malim zaokretom prema nečemu poput «revolucija u mirovini», ili «revolucija u undergroundu», ili «revolucija desetak metara pod zemljom, koga briga za revoluciju, gdje mi je auto». Ta revolucija ili «Manifest zaborava», ili «Max art fest», puni su pobunjeničkih transparenata, parola i šarolikog aktivizma, a uglavnom prazni što se tiče ljudi, ideja, usmjerenja, gibanja i boca alkohola preostalih nakon otvorenja.

Ironično, glavni konceptualni problem Max art festa je upravo u onome što mu i daje potrebnu energiju da bude to što jest. Žedan akcije i žedan stava, posuđuje duhovite i snažne transparente s gay-aktivističkih «Parada ponosa» koji su odradili svoje i vješa ih kao eksponate, bez ruku koje bi ih držale, preko desetak parkirnih mjesta, negdje između samozabavljene apstrakcije Nikole Koydla i kritičkog dizajna Borisa Ljubičića. Slično izvjetrenom aktivističkom atmosferom odisat će i sekundarni prostor izložbe u prolazu i stubištu, gdje se, opet među parolama, smjestio mali štab učesnika studentske pobune koja je samo prije nekoliko mjeseci uzdrmala Hrvatsku, a sada, baš kako je napisao direktor festivala Leo Katunarić, djeluje kao uskladištena uspomena. Na trgu čiji je još relativno svježi redizajn pješake - čitaj: ljude; čitaj: javnost - potjerao u podzemlje, Max art fest je aktivizam potrpao u artistički estetski «underground».
 
Ipak, sa svim ovim rečenim, daleko od toga da Max art fest nema svog šarma i svojih dobrih momenata. Prazna parola «Manifesta zaborava», ako ništa drugo, otvara vrata slatkom eskapizmu, a sam prazni prostor garaže dušu je dao za izložbe i slična događanja. Izložba nema jak koncept, nakon tri minute obilaska pitate se postoji li uopće koncept, ali nakon sedam zaboravili ste da mu je isti potreban. To je šizofren sklop koji u sebi pored svega već nabrojenog još sadrži i bijenalski trio Koydl/Novak/Vekić, i Bruce Leeja Ivana Fijolića dopremljenog iz Mostara, i «Žene u crnom», i par odnekud iskopanih fotografija Crvenog peristila s kraja šezdesetih, i novih sto slika Ivice Malčića i čitavu sobom zabavljenu fotografsku sekciju srednje i starije generacije, i iz vedra neba nacereno lica Ivana Picelja i drugih veterana hrvatske umjetnosti na njihovim radovima. Ali od tog sklopa dalo bi se napraviti barem tri ili četiri dobre izložbe.

Začudo, od cijele vojske umjetnika gotovo nitko se, uz izuzetak Marijana Crtalića i još nekih, nije ni dotaknuo teme trga pod kojim se nalaze. Pa ipak, da je koncept bio u tom smislu usmjereniji, teško da bismo vidjeli kako u parkirališnom prostoru začudno i nadrealno izgledaju radovi mladog slikara Sebastijana Dračića, puni nekog nedokučivog simbolizma i osjećaja samoće koje dobrim dijelom duguju svojem isuviše uvjerljivom tretmanu prostora i perspektive. I samom Max art festu, na koncu, najveći adut je njegov prostor, koji, kad ga već ne može ispuniti konciznom idejom, barem ispunjava blagim ludilom. A i to vrijedi vidjeti.

Marko Golub

Pročitajte i ...
Garaža ili gdje otvoriti 43. Zagrebački salon
Zagrebački salon primijenjenih umjetnosti i dizajna - u garaži
Max art fest na Kvatriću, a revolucija na čekanju

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici