Gender Check, MUMOK - Beč

27.11.2009. Print | Pošalji link

Jedno je sigurno, ili zapravo dvoje: tim koji stoji iza izložbe «Gender Check» u bečkom MUMOK-u odradio je herojski posao, a svatko tko ju je odlučio pogledati i tu odluku sproveo do kraja, s pravom se može osjećati jednako herojski.

Radi se, dakako, o veličini i monumentalnim ambicijama projekta koje, onako kako su uložene u njega, tako i dopiru do same publike. Budimo slikoviti: na četiri etaže bečkog Muzeja moderne umjetnosti preko dvjesto umjetnica i umjetnika iz 24 zemlje istočne i srednje Europe izlaže još više djela, a sve u labirintičnom postavu u kojem se na trenutke posjetitelj zaista i osjeća kao da lovi Minotaura koji, istodobno, na njega vreba. Jer, tema jest monumentalna upravo  toliko koliko je i intelektualno i politički pregnantna, a glavna kustosica «Gender Checka», Bojana Pejić, prihvatila je se kao da će sutra biti kraj svijeta koji će podjednako pomesti i Istok i Zapad, i ideologije, i rod.

«Gender Check» istražuje rodne uloge u umjetnosti Istočne Europe, koja je od šezdesetih do danas prošla put od komunizma do konzumerizma. Na terenu to konkretno znači, prije svega, načine na koje su iste te uloge, modeli, ideali ili njihove dekonstrukcije, prikazivane – u rasponu od figurativnog slikarstva do performansa, body arta  fotografije, filma i videa. Najveći kapital izložbe u tom je smislu onaj ikonički, koji je maksimalno iskorišten, dok je studijski, teorijski i kontekstualni dio priče, sa svim svojim slojevima i nijansama, jednostavno preseljen u masivan katalog. To se odražava i na strukturu postava, koji potiče usporedbe, ali ne forsira razlike između «oficijelne» i «neoficijelne» umjetnosti, i ne želi, osim ponekom natuknicom, niti ukazivati na specifičnosti svake od zemalja nekadašnjeg komunističkog bloka. Umjesto toga, jednostavno je velikodušan u slikovnom materijalu koji nudi, i operira njime na način da ih postavlja u tematske cjeline, primjerice: «Žene pri radu, muškarci na radu», «Identitet, spektakl, maskerada», «Parovi, veze, ljubavi», «Stari stereotipovi i latentni feminizam», i tako dalje.

Jedan od zaštitnih znakova izložbe je slika iz 1950. poljskog umjetnika Wojciecha Fangora, koja prikazuje dvoje radnika, muškarca i ženu, oboje udarnički nabildane, a nasuprot njima, kao kontrast, drugu žensku figuru s manikiranim noktima, blijedu, pretjerano našminkanu, sa sunčanim naočalama, bisernom ogrlicom i dizajnerskom torbicom. Čak i tradicionalno ikonografski gledano, jasno je tko je tu Sveti Juraj, a tko Zmaj - tim više što pozadinu jednima drži arhitektura kao simbol izgrađenog novog društva, dok se iza druge nazire nešto gotovo poput zlokobne špilje. Zvuči ekstremno, jer takvo i jest. Socijalističko viđenje rodnih uloga, ženske emancipacije, obiteljskih vrijednosti i ostaloga, nastavlja se dalje vrlo slobodno razvijati na izložbi u nešto u konačnici raznoliko, čak i raskošno, a bez pretjerano puno oštrih zavoja na putu. Čak i kada, malo kasnije, umjetnici i umjetnice istočnih zemalja počnu ukazivati na laž rodne neutralnosti društva u kojem žive, motivi ostaju jasno prepoznatljivi. Kontinuitet ostaje neprekinut i kad se oslobođena seksualnost počne otvoreno šepuriti, ili kad se ruše herojski ideali maskulinosti. Umjetnost nakon pada Zida posebno je pak otvorena posezanju za klasičnim modelima, od Katarzyne Kozyre kao Manetove „Olimpije“, do radova ruske umjetnice Tatyane Antoshine, i «Madone» Katarzyne Górne.

Iako često gazi duboko u nezgodan i provokativan teren, «Gender Check» ništa osobito ne želi prevrednovati, osuđivati niti isticati. Jednako je naklonjen nasljeđima socrealizma, figurativnom slikarstvu, alternativama, subverzijama i eksperimentima, vjerojatno znajući da tek u tom sjedinjenom i 'složnom' sastavu postsocijalistički Istok ima najviše šanse. U osnovi, jedna krajnost mu daje boju, a druga intelekt, pa je rezultat atraktivna izložba koja itekako ima što reći, te nastavlja govoriti čak i dugo nakon što ste je pogledali.

Marko Golub

Pročitajte i ...
Gender Check - Velika izložba o 'muškom' i 'ženskom' u umjetnosti Istočne Europe
Bojana Pejić – Zašto ne Istočna Europa?

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici