MSU: Zbirke u pokretu

14.12.2009. Print | Pošalji link

Lako je izgubiti se u svježe predstavljenom stalnom postavu Muzeja suvremene umjetnosti, a «Zbirke u pokretu» u jedva tri svoja premijerna dana još nisu stigle doći do punog izražaja, kamoli postići svoj puni učinak, što god to bilo.

Jednostavno, previše je toga novog. Sam Muzej je nov, iskustvo koje on nudi ili treba nuditi za lokalne je pojmove novo, čak i susret sa suvremenom umjetnošću za veliku većinu buduće - dakle opet nove - publike je nov, monumentalne dimenzije izložbi su nove, a nova je i mogućnost da se barem nekoliko stotina od više tisuća djela iz zbirke vidi na jednom, odgovarajućem mjestu. Najkritičnija novost je promjena konteksta koja se događa, koju sam MSU u najvećoj mjeri generira, a istovremeno se u njoj mora i orijentirati.

A onda iz svega toga, stalni postav mora isplivati kao preko 50 godina dugačka, i - koliko je moguće - razumljiva, rečenica o modernoj i suvremenoj umjetnosti. U ovim prvim danima MSU-a to je sigurno ta labirintična rečenica u kojoj je lako izgubiti se. «Zbirke u pokretu», međutim, čak i kao koncept najviše polažu upravo u 'neuhvatljivost', 'subjektivnost' i izmicanje iz stereotipnih, ustaljenih, naučenih, akademski propisanih podjela, termina, priča i dogmi. One žele, krajnje pojednostavljeno rečeno, izmaknuti tlo pod nogama podjednako i onima koji umjetnost tek dolaze vidjeti, kao i onima koji misle da o njoj sve znaju. A samim time one će uvijek malo bolje, pa čak i svježije, izgledati na papiru ili u nekom virtualnom prostoru, nego u onom stvarnom.

Između pet cjelina - «Projekt i sudbina», «Umjetnost kao život», «Umjetnost o umjetnosti», «Velika enigma svijeta» i «Riječi i slike» - nema puno nesporazuma. Autori koncepcije Nada Beroš i Tihomir Milovac idejno kreću od odnosa umjetnosti i života koji se drukčije iščitava u svakoj od njih, što je odlično polazište jer su upravo te granice ono što suvremena umjetnost, čak i kad je muzealizirana, najbolje komunicira. Na samom terenu to je ipak malo teže pratiti, pogotovo unutar vrlo otvorene arhitekture postava koja je praktički svuda propusna, dok su neki važni orijentiri i signalizacija jedva uočljivi. Istina, radovi su ti koji moraju doći u prvi plan, ali baš zato bi ideja kojom ih se povezuje i dovodi u odnose morala biti jasna i pri letimičnom pogledu, što sa «Zbirkama u pokretu» nije baš uvijek slučaj.

Što se naglasaka tiče, najviše toga izvuklo se iz razdoblja šezdesetih te sedamdesetih – djela iz konteksta Novih tendencija su nešto što se oku uvijek sviđa, dok su Nova umjetnička praksa, odnosno konceptualna umjetnost, nezaobilazan, vruć, uvjerljiv, te za mnogo toga i danas referentan materijal. Dvijetisućite su zastupljene u manjem broju, ali oni radovi koji jesu tamo, poput Kopljarevog «K9» i «Ženske kuće» Sanje Iveković imaju više nego dovoljno autoriteta da nose svoju dekadu, ako je to uopće potrebno. Samom postavu, međutim, takvih akcenata zapravo nedostaje. Nije da ih nema – tu je svakako Kožarićev prevrnuti Renault 4, ili golemo crveno platno Dubravke Rakoci koje sad izgleda kao velika japanska zastava, iako to vjerojatno i nije baš bila namjera - ali od Milovca, koji inače dobro barata sa 'scenskim' aspektom velikih izložbi očekivali biste puno više.

S druge strane, ima situacija u kojima su djela koja inače lako i premoćno osvajaju prostor i pažnju nabacana i nagurana da ih više stane, kao u slučaju nespretno predstavljene Gorgone. Ili su pak stavljena u komunikaciju s drugim djelima kojima imaju što reći, ali publika iz tog razgovora bez potrebnog predznanja ništa pametno neće zaključiti. Veliko osvježenje u bilo kojem trenutku predstavlja Atelijer Kožarić, mjesto koje se dobro suživjelo sa stalnim postavom, a istovremeno zadržalo i potrebnu autonomiju. Video radovi i film uglavnom su se našli pomalo getoiziranima, nedostaje i barem ponešto prikaza grafičkog dizajna, koji uočljivo pojavljivanje ima jedino u Bućanovom plakatu za «Žar pticu». Ima još toga, puno detalja i malih nedosljednosti, no u cjelini «Zbirke u pokretu» jesu jedna solidna izložba, kojoj treba vremena da sve sjedne na svoja mjesta, a ideja povremenog mijenjanja pojedinih njenih dijelova ostavlja, između ostalog, i prostor za korekcije. Hodajući kroz «Zbirke u pokretu» čuvajte se također  «Akvizicija», koja je jedna sasvim druga izložba, i sasvim druga priča iako vam bez pristojne mape ništa neće reći da ste zalutali.

Marko Golub

Pročitajte i ...
Okovani Galileo - Branko Brezovec
Brezovčev 'Okovani Galileo' otvara kazališnu sezonu u MSU
'Okovani Galeileo' - nova predstava Branka Brezovca
Ješa Denegri: 'Srnecovi eksperimenti bili su zadnja riječ u umjetnosti svog vremena'
MSU izložio 'Prisutnu odsutnost' Aleksandra Srneca
GODIŠNJI PREGLED: Likovnost 2009.
Filmske mutacije i Instalacije za kino u MSU-u
Otvara se Muzej suvremene umjetnosti
Konačno otvorenje Muzeja suvremene umjetnosti
Instalacije za kino u Muzeju suvremene umjetnosti

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici