Ahmet Öğüt u Galeriji Miroslav Kraljević

22.03.2007. Print | Pošalji link

Animacijski videorad «Lako oklopno vozilo» turskog umjetnika Ahmeta Öğüta prikazivao prošlog rujna na velikom ekranu smještenom na pročelju jednog istanbulskog hotela, kao dio većeg programa koji je tada kurirala Sylvia Kouvali.

Ukratko, riječ je o jednominutnom videu koji se vrtio u loopu, vrlo jednostavne strukture: u kadru se nalazi nepomično vojno oklopno vozilo, prema kojemu s desne strane dolijeću kamenčići, jedan se za drugim odbijaju i padaju na tlo. Radnja se generički može pripisati bilo kojem antimilitarističkom prosvjedu bilo gdje, budući da vozilo nije označeno, a ni jednostavna računalno generirana scenografija ne odaje ništa specifično.

Učinak te radnje, u režiji Ahmeta Öğüta, blago je rečeno komičan - posve suprotno uobičajenom intenzitetu javnog prosvjedovanja - kamenčići prolaze zrakom lijeno, i lijeno padaju, ništa ne remeteći, ništa ne oštećujući, i ne izazivajući baš nikakvu reakciju. Pozadina prizora lišena detalja možda može asocirati na dobro čuvanu granicu, jer je vozilo smješteno na blagom, posve pustom uzvišenju koje zaklanja pogled na ono 'iza', čime je činjenica nemogućnosti pomaka dodatno naglašena, a dojam podržava čak i grafička izvedba koja naglašava plošnost i artificijelnost prizora, te dimenziju mase ionako smiješnog oružja prosvjednika čini upravo nepostojanom, ili barem neuvjerljivom. Rad jasno simbolizira gestu otpora prema Moći, sasvim uopćenu i primjenjivu bilo gdje, no također izriče i jednako tako općenit stav prema svakoj manifestaciji borbe – ništa se ne miče, ili u Öğütovoj ironičnoj inačici mrzlog glasa Borgova: «otpor je uzaludan».

No dok se razmišlja o definitivnosti takve upitne odluke o 'nemoći', kao da se čeka onaj još jedan neizrečeni konačni argument, slično muklom ljetnom gromu koji opali nakon što se činilo da je oluja već završila. Naime, nakon dvadeset dana prikazivanja na spomenutom ekranu istanbulskog hotela, rad je maknut i daljnje je prikazivanje zabranjeno od strane gradske policije pod izlikom da bi mogao isprovocirati teroriste i militariste. Čini se da je tek tim činom dovršen, zaokružen u nekom ambivalentnom tonu – rad je maknut, dakle, nešto se ipak 'miče' – ono što je umjetnik tek dao naslutiti humorom i apsurdom dovršeno je gotovo savršeno odgovorajućom reakcijom, koja je kasnila, ali nije izostala.

«Lako oklopno vozilo» jedan je od radova kojima Galerija Miroslav Kraljević predstavlja Ahmeta Öğüta u Zagrebu, i sasvim je karakterističan, kako po političnom karakteru, elementu humora, uzaludnih apsurdističkih gesti, tako i motiva – automobila koji zauzima centralno mjesto u svim pokazanim radovima – četiri videa i jednom zidnom crtežu. Rad «Tuđi automobil», u kojem umjetnik koristeći karton i samoljepljivu traku gerilskim činom transformira privatne automobile na parkiralištima u taksije i policijska vozila, primjer je umjetnosti u javnom prostoru. No, neobičan i iznenađujuć upravo utoliko što se akcija doima poput očajničke geste aktera da taj isti prostor, zapravo pažljivo birajući tip transformacije, negdje zaista pronađe i realizira.

U videoradu «Death Kit Train» promatramo pak kako u kadar usporeno ulazi automobil s vozačem, postupno uočavajući kako automobil zapravo guraju dvojica ljudi, da bi se na kraju ukazala čitava 'gusjenica' s desecima ljudskih nogu koje sasvim nepotrebno poguruju jedni druge. Čisto funkcionalan postupak Öğüt ovdje prezentira kao ritual, a profani predmet kao fetiš – situaciju je naime u jednom intervjuu usporedio s nošenjem lijesa, u kojem također sudjeluje više ljudi nego što bi zaista bilo potrebno. Istaknuti taj trenutak, u ovom se radu čini važnim utoliko što on jednako može biti doživljen i kao parodija kolektivističkog sna. Patetičan je daleko preko ruba pretjerivanja, no vraća nas međutim na pitanje postavljeno na početku, otkrivajući ipak postojanje mogućnosti neke dublje vjere u svrhu i smisao djelovanja, ma kako situacija možda bila očajna.

Marko Golub

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici