Tina Gverović u Galeriji Miroslav Kraljević

24.04.2007. Print | Pošalji link

Iako je iza radova s kojima je prošle godine Tina Gverović osvojila nagradu «Radoslav Putar» kao polazište postojala jedna sasvim konkretna priča, ništa na samoj izložbi nije ju do kraja odavalo gledatelju.

To je po svemu sudeći bila i namjera – posredovanjem crteža i kratkih tekstova pokazati tek nešto što nalikuje njenim fragmentima, kako bi se u pozadini za svakog gledatelja ponaosob otkrivao određeni imaginarni scenarij. Moguće je bilo razabrati motive putovanja na neka daleka mjesta, prizori su mjestimično odavali kako je riječ o izvjesnom vremenskom odmaku, bez jasne naznake potječu li oni iz istog izvora ili ne, a sama je crtačka izvedba ukazivala izvornike u starim dokumentarnim fotografijama koje je umjetnica negdje prikupila. Čak i ako smo znali da se čitav projekt djelomično trebao referirati na otok Ellis u Atlantskom oceanu, koji je davno služio kao karantena na useljenike u Ameriku kao obećanu zemlju, pa čak i ako je ideja tretiranja materijala kao arhivske građe bila itekako sugestivna, ni tada ništa nije garantiralo da su sami izloženi crteži do kraja autentično vezani uz spomenutu povijest. Iako ju Tina Gverović nije negirala niti u potpunosti prešutjela, ona je neizbježno ostala odstranjena kao tek uvjetno kompatibilna s prikazanim, ili u najboljem slučaju kao određeni asocijativni podsticaj promatraču u njegovom osobnom doživljaju imaginarnog putovanja.

Trenutna izložba u Galeriji Miroslav Kraljević nije neposredan nastavak tada započetog projekta, iako bi se to možda očekivalo obzirom na činjenicu da su samostalna izložba, kao i višetjedni boravak u Sjedinjenim državama, zapravo rezultat dobivene nagrade. Nema ovdje više spomena o Ellisu, niti o putovanjima, ali budući da je konkretna pripovijest ionako i u prvom slučaju poslužila tek kao polazište koje je zatim zaklonjeno iza prozračne crtačke scenografije, između dviju izložbi još uvijek se mogu povući sasvim jasne paralele. Već na prvoj stranici knjižice koja je sastavni dio instalacije pod naslovom «Posjet» umjetnica navodi kako je riječ o zbiru «prikaza, prijepisa i približnih navođenja, na ovaj ili onaj način povezanih s jednim dijelom Zagreba». O kojem je konkretno dijelu grada riječ nigdje na izložbi, osim sasvim diskretno u pojedinim crticama iz same knjige, nije jasno naznačeno. Dvije fotografije koje otkrivaju da je riječ o prostoru oko nekadašnje tržnice na Kvatriću, štoviše, skrivene su u unutrašnjem preklopu naslovnice knjige – jedna relativno novija, i jedna očito preuzeta iz nekog povijesnog arhiva, što nam otkriva da se i u ovog puta umjetnica poslužila sličnim istraživanjem poput onog obavljenog za ranije spomenuti rad. Knjižica je inače odložena na stol pored starinske fotelje i stolne lampe, u ambijentu koji asocira na nečiji dnevni boravak, a od posjetitelj je, htio on to ili ne, ostavljen u situaciji gotovo posve poput one kada se nalazio pred prozračnim crtežima dalekih krajolika. Iako ih potpisuje sama umjetnica, za kratke priče u samoj knjizi evidentno je da su one odnekud i od nekog preuzete i prepričane u prvom licu. Sve one imaju veze s pojedinim mjestima ili osobama iz određenog dijela Zagreba, no njihova dokumentarna autentičnost uzmiče i ne dopušta da ju se rekonstruira pred kvalitetom koja pripada čistoj fikciji.

Slično je i sa crtežima koje Tina Gverović izlaže na zidovima galerije – sve su to redom fragmenti nečijih lica, studije očiju, ušiju i usta koja se ne mogu natrag prišiti nekim cjelovitim identitetima, iako je za pretpostaviti da svi oni pripadaju osobama čije su priče prepričane u knjizi. Kao i u ranijim 'krajolicima', nastalima stapanjem više stvarnih prizora u jednu fiktivnu cjelinu, 'dio grada' o kojem pripovijeda Tina Gverović sastavlja se u imaginaciji gledatelja sklapanjem niza zapravo nepovezanih elemenata. To bi mogao biti sada već povijesni Kvatrić, koji nestaje novogradnjom na njegovom nekadašnjem mjestu, prostor koji više ne pripada stvarnosti, i koji umjetnica prevođenjem niza slika i memorija bez vlasnika vraća kao fantazam za svakog ponaosob. Otud i njena početna tajnovitost, a i povjerenje prema promatraču, kojemu pripovijeda, ali znajući da će on svoj osobni imaginarni scenarij prepoznati u pozadinskoj sceni, iza barijera slika i fragmenata pripovijesti.

Marko Golub

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici