Vladimir Kranjčević i Simfonijski orkestar HRT-a

09.05.2008. Print | Pošalji link

Sve donedavno, dirigent Vladimir Kranjčević bio je jedan od najmoćnijih ljudi u glazbenom životu Hrvatske.

Doduše, ta moć nije proizlazila iz njegovih umjetničkih kvaliteta, nego iz funkcija koje su mu omogućavale daleko učestalije nastupanje nego što bi se očekivalo od jednog, u krajnjoj liniji, ipak tek osrednjeg dirigenta. Kranjčević je niz godina bio ravnatelj Opere zagrebačkog HNK, još dulje i ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri, a njegovu poziciju dodatno su osnažili pedagoška djelatnost na Muzičkoj akademiji i bliski odnosi s Koncertnom direkcijom Zagreb, u doba kad je na njenom čelu još bila Erika Krpan.

Malo-pomalo, on je, međutim, izgubio sve te pozicije, pa danas nastupa relativno rijetko, što i nije nešto zbog čega bi trebalo liti krokodilske suze. No, s vremena na vrijeme netko ga se ipak prisjeti, pa je tako i HRT-ovoj Glazbenoj proizvodnji palo na pamet da ga pozove u "Majstorski ciklus" svog Simfonijskog orkestra, vjerojatno zbog respekta prema činjenici da je osamdesetih godina prošlog stoljeća Kranjčević neko vrijeme bio šef-dirigent tog ansambla.

Konačno se ponovno dokopavši orkestra, dirigent je odlučio predstaviti se u velikom stilu. Glavni adut pritom je bio "Rekvijem" Franza von Suppéa, djelo kojim se htjelo privući nezanemariv broj ljubitelja u nas nedovoljno prisutnog oratorijskog zvuka. K tome, kao solistica je angažirana svjetski slavna mezzosopranistica Marjana Lipovšek, čiji se nastupi uvijek prate sa zadovoljstvom. U tom smislu, riječ je o uobičajenoj Kranjčevićevoj strategiji kompenziranja vlastitih umjetničkih nedostataka suradnjom s glazbenicima koji su bitno uvjerljivije osobnosti od njega.

No, od takve strategije ovaj put nije bilo previše koristi. Dirigentu se mora priznati da je dobro pripremio HRT-ov zbor i orkestar, ali ih je pritom upregnuo u prilično bezlične interpretacije. Razvidno je to bilo već u izvedbi Dvořákove uvertire "Karneval", u kojoj se previše inzistiralo na prebučnom tutti zvuku, dok su suptilne nijanse komornijih situacija ostale posve neiskorištene.

Marjana Lipovšek najprije se predstavila ciklusom "U narodnom tonu" istog skladatelja, što također nije bio osobito sretan potez. Ona sâma je, nažalost, već pomalo na zalazu svoje karijere, pa tako njena interpretacija nije bila ni približno onoliko sugestivna kao za nekih njenih ranijih zagrebačkih nastupa. Osim toga, izvornu je glasovirsku pratnju austrijski skladatelj Rainer Bischof instrumentirao na način koji ne odgovara datostima Dvořákovog orkestralnog sloga, a Vladimir Kranjčević nije znao istaknuti čak niti neke neupitne kvalitete tog aranžmana.

Naposljetku, bio je tu i već spomenuti Suppéov "Rekvijem", djelo koje Kranjčević očito jako voli, s obzirom da je jedinom prethodnom izvedbom te skladbe u Zagrebu također upravo on ravnao. Nažalost, riječ je o osrednjoj skladbi, u kojoj jedan od majstora bečke operete očajnički pokušava biti smrtno ozbiljan, ali mu to baš i ne polazi za rukom. Vještiji dirigent znao bi to kompenzirati minucioznijim interpretacijskim radom s dobro pripremljenim ansamblom, ali Kranjčević nije uspio međusobno uskladiti čak ni kvartet vrsnih vokalnih solista, u kojem su, uz Lipovšek, sudjelovali još i Mihaela Komočar, Herbert Lippert i Alfred Burgstaller. Cjelokupna koncepcija izvedbe svela se u konačnici samo na što glasnije skandiranje forte odsjeka, pa su tako završeci manje-više svih stavaka zazvučali kao da njima završava i cijela skladba.

Sve je to dovelo do posvemašnje rascjepkanosti i nekonzistentnosti oratorijske cjeline, pa je tako Kranjčević, zapravo, samo još dodatno pokvario dojam ionako ne baš osobito uspjelog djela. No, to i nije nešto što bi nas trebalo previše čuditi, jer je to i inače karakteristično za njegovu dirigentsku djelatnost. Čudi samo to što još uvijek ima onih koji smatraju da mu i dalje treba davati prostora u našem glazbenom životu. U kojem je, očito, bitnije koliko tko ima godina i na koliko je funkcija bio, nego kakve su mu umjetnički kapaciteti.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Varaždinske barokne večeri i radikalne promjene
Varaždinske barokne večeri otvaraju se Europi

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici