Úngút u Klovićevim dvorima

25.07.2008. Print | Pošalji link

Dok je tijekom koncertne sezone na djelu svojevrsna segregacija publike po žanrovima, ljetni festivali dovode do zanimljive fuzije.

Naime, kako je ponuda kulturnih događanja sve samo ne obilna, publika jednostavno uzima ono malo što joj se nudi, pri čemu je sporedno je li riječ o ljudima koji inače primarno slušaju, recimo, klasiku, jazz ili etno. Djelomično računajući upravo i na tu činjenicu, Koncertna direkcija Zagreb pripremila je za svoje Zagrebačke ljetne večeri program koji pokušava zadovoljiti sve te razjedinjene ukuse.

U tom smislu, sinoćnji koncert ansambla "Úngút" pružio je, poslužimo se otrcanom frazom, "za svakoga ponešto". Naime, osnovu glazbovanja tog sastava čine islandski tradicijski napjevi, ali i umjetničke pjesme, obrađene u duhu jazza i srodnih stilova. Kombinacija je to koja se isprva može učiniti kako još jedan pomodni "crossover" gulaš, no, zapravo je riječ o projektu koji svojom ozbiljnošću nadilazi uobičajene žanrovske podjele.

Za razliku od većine "etno" ili "world music" glazbenika, članovi "Úngúta" folklornu građu ne tretiraju kao gotov i nedodirljiv artefakt, kojeg se ukrašava elementima drugih glabenih vrsta. Umjesto toga, ovdje se ulazi u svjesnu dekontekstualizaciju predloška, koja često dovodi do rezultata u kojem se izvornik tek maglovito nazire. Postupak je to koji, na određeni način, izokreće ono što je prisutno u mnogim tradicijama, pa i onoj islandskoj, a to je aproprijacija umjetničkoga u foklornu sferu. Tu je pojavu svojevremeno njemačka muzikologija s visoka nazvala "potonućem kulturnog dobra", pa bismo po analogiji, kada je riječ o "Úngútu" mogli govoriti o "izdizanju folklora".

Ipak, takva je analogija neprimjerena, jer tranzicija iz tradicijskog u umjetničko ovdje nije provedena iz perspektive superiornosti autorskog u odnosu na kolektivno stvaranje. Naprotiv, aranžer Peter Arnesen polazišnim napjevima pristupa kao bilo kojem drugom jazz "standardu", sa svim zakonitostima, ali i improvizacijskim slobodama koje takav pristup donosi.

Upravo kroz taj improvizacijski element najviše do izražaja dolazi dvoslojnost muziciranja islandskog sastava. S jedne strane, sâm Arnesen za glasovirom između pojedinih strofa donosi opsežne improvizacije, u kojima mu se povremeno pridružuje i kontrabasist Haraldur Gudmundsson. Istovremeno, voditeljica ansambla, sopranistica Rósa Baldursdóttir melodije izvornih napjeva donosi manje-više doslovno, ali uz artikulacijske i interpretacijske nijanse koje su svakako bliskije jazzu nego pučkoj glazbi. U improviziranom dvoglasju pridružuje joj se i mezzosopranistica Harpa Thorvaldsdóttir, doduše uvjerljivije u tradicijskom pjevanju u paralelnim kvintama nego u, uvjetno rečeno, "modernijim" tercama.

Premda je koncert isprva trebao biti održan u prostranom atriju Klovićevih dvora, srećom u nesreći pokazalo se što je zbog lošeg vremena program premješten u skučeno predvorje muzeja. Naime, glazba koju predstavlja "Úngút" uglavnom je intimnog karaktera, najprimjerenijeg klupskom ugođaju i bliskom kontaktu s publikom. Stoga je upravo u neželjenom zamjenskom prostoru ovaj koncert pronašao svoje pravo mjesto, a učinak bi bio još i bolji da nije bilo posve nepotrebnog ozvučavanja glazbenika. No, bez obzira na tu, zapravo ne osobito bitnu zamjerku, ovaj je koncert bio izniman glazbeni događaj, ponajprije zato što je, upravo zbog svoje nepretencioznosti, uspio ostvariti kvalitetnu komunikaciju s nadasve šarolikom publikom.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2008.
Islandska glazba u jazz aranžmanima

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici