Varaždinske barokne večeri - završni komentar

02.10.2008. Print | Pošalji link

Kada je temeljna odrednica jednog festivala vrlo široka, teško je izbjeći programiranje u kojem će načelo "od svega pomalo" dovesti do koncepcijski kaotičnog rezultata.

Takva opasnost stalno prijeti, između ostalog, i Varaždinskim baroknim večerima, jer se iz odabranih gotovo dva stoljeća glazbe uistinu može probrati vrlo različitih sadržaja. Pritom osnovna zamisao još uvijek novog festivalskog vodstva da insistira na umjetnicima koji tom golemom repertoaru prilaze s pozicije "povijesne obaviještenosti" suštinski ne sužava izbor. Naime, upravo je ta pozicija već odavno dominantna u svijetu, pa je njeno preferiranje, zapravo, ne samo odraz svojevrsne "političke korektnosti", nego i pragmatično prihvaćanje opcije unutar koje je lakše pronaći i umjetnički i tržišno relevantnije glazbenike.

Umjesto da se unutar tog okvira dodatno ograniče na neku užu temu, Davor Bobić i njegova ekipa odlučili su se za sveobuhvatniju, ali, samim time, i riskantniju koncepciju. Oni su tako isprepleli razne paralelizme barokne glazbe i njenog današnjeg izvodilaštva, predstavljajući i reprezentativne oratorije i intimnije komorne programe, općepoznata i nepoznata djela, te etablirane gostujuće i još nedovoljno poznate domaće ansamble. Pritom je, doduše, primijenjeno i načelo određene "pozitivne diskriminacije", kako u nešto većoj količini relativno nepoznatog repertoara, tako i u združivanju snaga uglednih svjetskih sastava i nekolicine hrvatskih zborova.

Taj zamršeni koloplet svoju je funkciju ispunio ne samo zbog svoje raznolikosti, nego, možda još i više, zbog kreativnih potencijala koji se kriju na sjecištima inače usporednih, ali razdvojenih glazbenih pojava i praksi. Primjerice, smiono je, ali i riskantno bilo udružiti francuski "Le Parlement de Musique" i varaždinski "Chorus Angelicus" ili Barokni orkestar Royal Academy of Music iz Londona s Djevojačkim zborom Glazbene škole u Varaždinu. No, upravo su ta dva koncerta bili među samim vrhuncima festivala, i to prvenstveno zbog ugodno iznenađujuće kvalitete domaćih zborova.

U repertoarnom smislu, nije se moglo izbjeći repertoarne "hitove", poput Vivaldijeve "Glorije", no, i opet su najveće vrijednosti bile negdje drugdje, u otkrivanju nepoznatih djela, koja su u odreda vrhunskim interpretima pronašli respektabilne zagovaratelje. Christopher Gibbons, Thomas Arne ili židovski barokni skladatelji svakako bi bili zanimljivi i da ih je izvodio netko drugi, a ne "Academy of Ancient Music", Emma Kirkby, odnosno "Ensemble Nobile". No, upravo se kroz njihove izvedbe moglo shvatiti kako je riječ o autorima čija djela nisu samo jednokratni programski kurioziteti, nego nešto što bi općenito vrijedilo i češće čuti.

Ono što je, pak, posebno značajno za sve upravo spomenute glazbenike, kao i za gotovo samozatajan, ali iznimno sugestivan belgijski "Vox luminis", koji je predstavio djela Domenica Scarlattija i Giacoma Carissimija jest nedogmatski pristup načelima "povijesne obaviještenosti". Svi su oni pokazali kako su već prošla vremena kada se, ponekad i fanatično zasljepljeno, vjerovalo u sakrosankntnost "autentičnog zvuka", zbog koje se, na račun prošlosti, ignoriralo sadašnjost. Baza jest ostala ista, ali je, istovremeno, riječ o umjetnicima koji su itekako svjesni svoje pripadnosti današnjem trenutku, a, samim time, i činjenice da se obraćaju publici 21., a ne 17. ili 18. stoljeća. To, međutim, i nije toliko proturječno kao što bi se moglo činiti, s obzirom da je, bez obzira na različite forme, sadržaj žudnji i frustracija baroknog i suvremenog čovjeka gotovo istovjetan. Svi se ti konflikti, pak, najbolje prevladavaju dijalogom – a upravo je u polifonom, ali i dalje skladnom dijalogu mnoštva raznovrsnih umjetničkih glasova možda i najveća vrijednost ovogodišnjih Varaždinskih baroknih večeri.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Varaždinske barokne večeri 2009.
Varaždinske barokne večeri ne štede na programu
Ambiciozne Varaždinske barokne večeri
Varaždinske barokne večeri
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2008.
Emma Kirkby i Richard Egarr
Martin Gester i Tonči Bilić na Varaždinskim baroknim večerima
Povratak oratorijskih koncerata na Varaždinske barokne večeri
Orfej u HNK-u
Dekonstrukcija Monteverdijevog 'Orfeja' u HNK-u

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici