Večer Johanesa Brahmsa

13.10.2008. Print | Pošalji link

Združiti u komornom glazbovanju dvije snažne umjetničke osobnosti uvijek je velik rizik.

Jer, dok su u solističkim nastupima posve samostalni, a u koncertantnoj literaturi mogu dominirati ostalim izvođačima, u komornoj glazbi nužni su kompromisi. U tom smislu, prvi zajednički nastup pijanista Pavice Gvozdić i Vladimira Krpana nakon gotovo pola stoljeća iščekivao se s napetošću, ali i strepnjom. No, suradnja je to koja je očito izazvala iznimnu pozornost, što je u subotu potvrdila i ispunjenost dvorane Hrvatskog glazbenog zavoda, što nipošto ne treba pripisati samo "službenoj dužnosti" bivših i sadašnjih studenata i kolega ovo dvoje umjetnika.

I Gvozdić i Krpan proistekli su svojevremeno iz iste pijanističke klase Svetislava Stančića, koja u kolektivnoj svijesti danas ima i ponešto pretjeran, gotovo mitski status. No, ipak je riječ o glazbenicima čije je habituse naizgled teško čak i pomiriti, a kamoli uskladiti. Jedan, premda ne i jedini razlog tome leži i u različitosti njihovih izvođačkih iskustava. Krpan je, naime, dugogodišnji član Trija Orlando, a s vremena na vrijeme nastupa i u glasovirskom duu sa svojom kćeri Katarinom, dok se Pavica Gvozdić komornom glazbom bavila tek sporadično.

Razlikama u umjetničkim profilima, međutim, ovdje nije kraj, što je bilo razvidno i iz solističkih točaka izvedenih na subotnjem koncertu, u cijelosti posvećenom djelima Johannesa Brahmsa. Pavica Gvozdić odabrala je "Varijacije i fugu na Händelovu temu", djelo koje redovito svira već godinama i koje je, na određeni način, postalo amblematskim za njeno cjelokupno umjetničko djelovanje. To je u svakom slučaju pijanizam stare škole, pun velikih gesti i moćnoga zvuka, bez previše obaziranja na suptilnije interpretacijske detalje. Širok zamah rezultira i povremenim nepreciznostima, kakve Pavica Gvozdić vjerojatno ne bi tolerirala svojim studentima, a glazbeni je tijek, općenito, vođen više intuitivno nego racionalno. Ipak, rezultat je, možda i upravo zbog toga, umjetnički cjelovit, uvjerljiv i relevantan.

I dok bi se "Varijacije na Händelovu temu" moglo smatrati svojevrsnim "stilskim vježbama", "Paganini varijacije", kojima se predstavio Vladimir Krpan, primarno su vježbe iz tehničke okretnosti. U tom smislu, Krpan se našao na sigurnijem terenu, jer se, uspješno svladavši manje-više sve prepreke u ovoj "trci s preponama", nije više trebao zamarati stilskim začkoljicama. Doduše, nije se njima zamarala ni Pavica Gvozdić tamo gdje je to bilo potrebno, no one su se i kod nje, na neki čudan način, uspješno razriješile sâme od sebe.

Ipak, najveću kušnju subotnjeg recitala predstavljali su zajednički nastupi u "Valcerima za glasovir četveroručno" i "Varijacijama na Haydnovu temu u inačici za dva glasovira. Suprotno očekivanjima, Gvozdić i Krpan pokazali su se kao uigran i stabilan dvojac, između ostalog i zato što nisu niti pokušavali potisnuti svako svoju osobnost. Trik je bio, premda naizgled banalan, zapravo vrlo ozbiljno promišljen. Krpan se džentlmenski odrekao vodeće uloge i prepustio Pavici Gvozdić više dionice u "Valcerima", odnosno prvi glasovir u "Varijacijama". Tako je on dobio priliku svojom, uvjetno rečeno, pratećom ulogom osigurati čvrst temelj, koji je stvorio stabilan okvir za dražesno razbarušene ekstemporacije njegove kolegice.

Unutar strogih nepisanih pravila današnje glazbene industrije, nastup ovo dvoje umjetnika teško da bi mogao proći na nekom nosaču zvuka. Za tako nešto nedostajalo je i tehničkog perfekcionizma i izbrušenosti interpretacijskih detalja, što su danas temeljni preduvjeti za komercijalan uspjeh. No, njihovo muziciranje ipak je iznimno snažno i sugestivno, između ostalog i zbog gotovo zaboravljene kvalitete vjere u živi umjetnički čin, u kojem je upečatljivost cjeline daleko bitnija od pukog nabrajanja pojedinih detalja. To je vjera koja u današnjem svijetu savršenih, ali bezličnih proizvoda nažalost polako izumire. Pavica Gvozdić i Vladimir Krpan mogli su nas, stoga, samo podsjetiti da ona ipak i dalje postoji.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2008.
Pavica Gvozdić i Vladimir Krpan sviraju Brahmsa

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici