3. Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe

21.10.2008. Print | Pošalji link

Već treću godinu za redom ponavljaju se usporedbe Zagrebačkog međunarodnog festivala komorne glazbe s dubrovačkom manifestacijom ‘Julian Rachlin i prijatelji’.

Koncepcijski gledano, sličnosti zaista postoje. U oba slučaja riječ je o okupljanjima mahom vrhunskih svjetskih glazbenika, koji se upravo za festivalske potrebe udružuju u razne ‘ad hoc’ ansamble. Kvaliteta izvođača neminovno dovodi i do, recimo to tako, glamuroznosti čitavog događaja, što je, naravno, dvosjekli mač. Naime, pozornost javnosti često je više usmjerena na osobnosti, pa čak i privatni život sudionika, a manje na umjetnički sadržaj ovih manifestacija.

S druge strane, ima i razlika. Dok su ‘Rachlin i prijatelji’ već u startu bili prvorazredni kulturni, ali i društveni događaj, zagrebački se festival u prva dva izdanja teškom mukom borio za pozornost koja mu s pravom pripada. Sve je to bilo praćeno i nizom nespretnosti neiskusnog organizatora, od loše opremljenih programskih knjižica do slabe medijske promocije. No, Dalio Despot i Susanna Yoko Henkel ove su se godine konačno pribrali. Agresivan je marketing učinio svoje, pa je tako sve četiri večeri dvorana Hrvatskog glazbenog zavoda bila pretijesna za sve zainteresirane.

Umjetničke kvalitete ovom festivalu nije nikad nedostajalo, ali čini se da je i u tom smislu ove godine ostvaren bitan napredak. Za razliku od Rachlinovog festivala, ovaj ne insistira na zvučnosti imena pojedinih umjetnika, koliko na njihovim kapacitetima za komorno muziciranje, odnosno spremnosti na zatomljavanje vlastite osobnosti u korist zajedničkog stvaranja. Upravo zbog toga, najugodnije iznenađenje nisu predstavljali glazbenici čija nam je izvrsnost već dobro poznata, nego nekoliko njih čija se imena ne ispisuju velikim slovima na koncertnim plakatima, diskografskim izdanjima ili naslovnicama specijaliziranih časopisa. To su prije svega latvijska pijanistica Diana Ketler i japanska violistica Tomoko Akasaka, koje su bile zamašnjak izvedbe Schumannovog ‘Glasovirskog kvarteta u Es-duru’, jedne od najupečatljivijih točaka čitavog festivala.

Među starim znancima svakako treba izdvojiti violinista Stefana Milenkovića, koji je, od nekadašnjeg ‘čuda od djeteta’ postao ne samo vrhunski solist, nego i jednako vrstan komorni glazbenik. Stoga su, uz iznimku spomenutog Schumannovog djela, najsvjetliji festivalski trenuci bili upravo oni koje je predvodio Milenković: ironična Stravinskijeva ‘Priča o vojniku’, ambiciozan Mendelssohnov mladenački ‘Gudački oktet u Es-duru’, te urnebesno zabavan, ali nipošto ne i površan Saint-Saënsov ‘Karneval životinja’.

S nabrajanjem imena moglo bi se nastaviti u nedogled, no, umjesto pojedinačnih doprinosa, daleko je bitniji njihov zbroj. U njemu, naime, čak i neke tek relativno blijede sastavnice, kao što su violinistica Susanna Yoko Henkel ili pijanist Ian Fountain ne narušavaju sklad cjeline. U svom trećem izdanju, Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe bio je tako uistinu prvorazredan kulturni događaj. On potvrđuje da novopokrenuti festivali ne moraju nužno biti suvišni, pod uvjetom da sa sobom nose relevantnu kvalitetu, što je ovdje definitivno bio slučaj.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe
Zagreb kom pretvara HGZ u lounge bar
YES.ZGB - festival koji se obraća živima
Devedeseta obljetnica Zagrebačkog kvarteta
Zagrebački kvartet slavi obljetnicu
Festival komorne glazbe
Treći Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici