Songs from the Labyrinth - Sting i Edin Karamazov

12.02.2009. Print | Pošalji link

Mnogo je tinte proliveno u opisivanje i objašnjavanje pojave znane kao "kriza srednjih godina".

Simptomi su jasno prepoznatljivi: osoba, uglavnom muškog spola, negdje nakon četrdesete iznenada osjeti potrebu izgledati mlađe i raditi stvari koje prethodno, vjerojatno s dobrim razlogom, nije radila. Sve se to, doduše sa zakašnjenjem od bar desetak godina, dogodilo i britanskom glazbeniku Gordonu Sumneru, poznatijem pod umjetničkim imenom – Sting.

Pod stare dane, već opasno blizu sedmom desetljeću života, on je tako pustio bradu, obojao kosu i počeo nositi dizajnersku odjeću. I to, sâmo po sebi, nije ništa problematično – čovjek za svoje godine izgleda sasvim neloše, a i u odijevanju ima više ukusa od mnogih svojih vršnjaka sa svjetske estradne scene. Problem je, međutim, kada se netko tko godinama vješto i uspješno pliva u pop-rock vodama odluči otisnuti na vrlo neizvjesno putovanje po bespućima renesansne glazbe. Projektu "Songs from the Labyrinth", posvećenom glazbi elizabetinskog skladatelja Johna Dowlanda, ne može se odreći temeljita pripremljenost. Sting je zaista dobro proučio Dowlandovu biografiju, te kao suradnike odabrao jednog od najboljih lutnjista današnjice, Edina Karamazova, a za potrebe koncertne turneje i vrlo kvalitetan londonski vokalni ansambl "Stile Antico". U pogon je stavljena i marketinška mašinerija jake klasičarske diskografske kuće "Deutsche Grammophon", i rezultat nije izostao – CD se popeo među najprodavanija izdanja klasične glazbe, a Sting i ekipa uredno pune prestižne koncertne dvorane diljem svijeta.

Napunili su oni tako sinoć i Lisinski, i to usprkos ulaznicama u rasponu od 500 do 700 kuna. Jer, to je ipak Sting, i stvar je društvenog prestiža pojaviti se na njegovom koncertu, pa makar pjevao i Dowlanda. Publika će, naravno, iz čiste kurtoazije pljeskati renesansnim točkama, no, pravo oduševljenje, potpuno opravdano, događa se tek u trenutku kada se prijeđe na repertoar grupe "Police". Izbor se sveo na predvidljive hitove tipa "Roxanne" i "Message in the Bottle", ali zašto ne bi – to je ono što se od Stinga očekuje i što on najbolje radi.

Do tog je trenutka, međutim, trebalo preživjeti protuprirodni blud između rockerskog glasa i suptilnih renesanskih pjesama. Dalo bi se to još i podnijeti da je imalo nekih elemenata "crossovera", ali ovdje je, u osnovi, riječ o manje-više tradicionalnoj izvedbi, u kojoj su pogrešni samo pjevač i ideja izvođenja intimne, komorne glazbe u velikom i ozvučenom koncertnom prostoru. Uostalom, nedostajalo je tu i nekih za doživljaj Dowlandove glazbe ključnih elemenata. Stingova dikcija nije loša, ali ipak se ne obazire na specifičnosti jezika 16. stoljeća. U interpretaciji koja, doduše, sigurno nije površna, ipak je nedostajalo potcrtavanja igri riječima, kojima Dowlandove pjesme obiluju.

Nije se ni Edin Karamazov baš proslavio. Čak ako i zanemarimo da je lutnja instrument koji teško podnosi ozvučavanje, ipak se ne može tek tako oprostiti rutinska, pa i površna svirka, u kojoj se teško moglo razabrati sofisticiranu polifonu strukturu dionice koja je sve samo ne tek prateća. Paradoksalno, jedan od najsvjetlijih trenutaka koncerta bio je onaj u kojem su Sting i Karamazov zajedno zasvirali lutnje, a još je paradoksalnije što je u tom duetu Sting bio daleko bolja polovica. On je, naime, za razliku od Karamazova, svoju dionicu temeljito prostudirao i navježbao, pa se u tom smislu može zanemariti u osnovi pogrešan pristup lutnji kao gitari s nešto više žica.

Čitav koncert u konačnici i nije bio loš, ali teško da je riječ o događaju koji će se pamtiti, osim možda u kronikama hrvatskoga pseudoglamura. Jer, usprkos svom uloženom trudu, Stingovu publiku uopće ne zanima Dowland, jednako kao što ni ljubitelji glazbe elizabetinske ere sigurno neće Stinga uvrstiti među svoje omiljene interprete.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Bobby McFerrin i Minhenski simfonijski orkestar
Novi uspjeh kustoskog tima WHW
Kustoski tim WHW radi 11. Istanbulski bijenale
Edin Karamazov
Edin Karamazov: Sting je sretan izbor za izvođenje Dowlanda

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici