Baselski komorni orkestar i Sarah Chang

05.03.2009. Print | Pošalji link

Ima i ponečeg dobrog u marketinškoj mašineriji koja se uvukla i u svijet ozbiljne glazbe.

Recimo, činjenica da uz "veliku zvijezdu" ponekad u paket-aranžmanu dođe i kvalitetan ansambl, koji inače možda i ne bi privukao osobitu pozornost. Tako je bilo i sa sinoćnjim koncertom iz ciklusa "Svijet glazbe" u Lisinskom, čija je propagandna karta bila američka violinistica Sarah Chang. S druge strane, njezin sunarodnjak, dirigent David Stern i Baselski komorni orkestar imena su poznata u nas uglavnom samo zagriženim klasičarskim diskofilima, pa je vjerojatno bilo malo onih koji su na koncert došli upravo zbog njih.

Što se tiče solistice, iznenađenja nije bilo, pa na nju ne treba trošiti previše riječi. Jer, Sarah Chang već je nekoliko puta svirala u Zagrebu, u jednom navratu čak i isti Mendelssohnov "Koncert za violinu i orkestar u e-molu" koji je izvela i sinoć. Njezino je vladanje instrumentom suvereno, tehnika besprijekorna, a ton prodoran, pa, tko voli – nek' izvoli. No, ako bi njezin agresivan, skoro pa histeričan pristup guslanju možda i bio primjeren nekom, recimo, Čajkovskijevom ili Paganinijevom violinskom koncertu, nježnom tkivu Mendelssohnovog djela on više šteti nego koristi. Riječ je o delikatnoj partituri koja je, bez obzira na virtuozne momente, prije svega obilježena klasičnom jednostavnošću, u kojoj se prenapregnuta romantičarska artikulacija može doživjeti samo kao posve strano tijelo. Srećom, kad to već nije shvatila solistica, shvatili su i dirigent i njegovo orkestar. Mendelssohn je jedan od onih skladatelja za interpretacije čijih djela vrijedi otrcana maksima "manje je više", i upravo je to način na koji su mu pristupili David Stern i Baselski komorni orkestar. To, naravno, ne znači da je to jednolična glazba bez dramatskih akcenata – naprotiv. No, oni izlaze na površinu sami od sebe, bez potrebe za dodatnim prenaglašavanjem.

To je načelo primijenjeno i na ostatak programa. Doduše, Koncertne uvertire "Ein feste Burg" Joachima Raffa smo mogli biti pošteđeni. Valja, doduše, razumjeti želju gostiju iz Švicarske da predstave i jedno djelo iz vlastite glazbene baštine, ali, na kraju balade, riječ o skladbi koja svoje nezanemarivo trajanje ne puni dostatnom količinom glazbene invencije i dramaturgije. Uostalom, isti je protestantski koral temeljna glazbena građa i Mendelssohnove "Reformacijske simfonije", čija je izvedba pokazala kako je riječ o ipak bitno ozbiljnijem skladatelju od njegovog nešto mlađeg švicarskog suvremenika. A upravo je ta "Reformacijska simfonija" u izvedbi Baselskog komornog orkestra bila ogledan primjer kako se treba svirati i interpretirati Mendelssohna.

Upućenost dirigenta i orkestra u elemente stila i artikulacije glazbe ranog devetnaestog stoljeća, čemu je svakako pridonio i rad na starijim, klasičnim i baroknim djelima, sasvim je dostatna za učinkovito uranjanje u Mendelssohnov glazbeni mikrokozmos. Prefiks "mikro" ovdje, doduše, ne treba shvatiti baš doslovno. Dapače, upravo se u temeljitoj, ali i nepretencioznoj svirci švicarskih glazbenika otkriva mnogostranost glazbe ovog autora, u kojoj se susreću i supostoje međusobno tako različiti svjetovi kao što su protestantski koral, Bachova polifonija i ranoromantičarski simfonizam. U takvom asketskom, ali ne zato i manje atraktivnom glazbenom svijetu, marketinški forsirana Sarah Chang u konačnici je, zapravo, bila samo – višak.

Trpimir Matasović

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici