Za ljubitelje baroka i rane glazbe

09.07.2007. Print | Pošalji link

Stereotipa ima posvuda, pa tako i u svijetu ozbiljne glazbe. Jedan od njih govori o Austrijancima kao tehnički vrhunskim profesionalcima, čije su interpretacije, međutim, uglavnom akademski suhoparne.

Naravno, nijedan stereotip nije posve utemeljen, pa tako navedene osobine zaista vrijede za jedan nezanemariv dio austrijskih, ali i ne samo austrijskih glazbenika. S druge strane, stereotipi vode u generalizaciju, a to je nešto što bi uvijek, pa i u ovom slučaju trebalo barem pokušavati izbjegavati.

Od prva dva "koncerta za ljubitelje baroka i rane glazbe" ovogodišnjih Zagrebačkih baroknih večeri, koji su, zapravo, recidiv privremeno ukinutog Zagrebačkog baroknog festivala, jedan samo potvrđuje stereotip o kojem je riječ, dok ga drugi, međutim, vrlo uvjerljivo demantira. Naime, kako je isprva bilo planirano da ZABAF ovog ljeta bude u znaku austrijskog baroka, tako je i ono što je od njega preostalo posvećeno upravo tom glazbenom mjestu i vremenu, i to upravo u izvedbi austrijskih ansambala.

Na koncert sastava "L'Orfeo Barockorchester", predvođenog violinisticom Michi Gaigg ne treba trošiti previše riječi. Posve očekivano, doživjeli smo zanatski i stilski ispoliranu svirku, ali, nažalost, bez previše sadržaja. Kao da se od nota nije vidjelo glazbu, pa su tako i "hitovi", poput Bachove "Suite u C-duru" ili Vivaldijevog koncerta za blok-flautu "Noć" zazvučali koliko uhu ugodno, toliko i vrlo lako zaboravljivo. Niti izbor programa nije bitno pridonio zanimljivosti koncerta – umjesto isprva najavljenih rariteta austrijskog baroka i pretklasike, ponuđena su manje-više općepoznata djela. Iznimku je predstavljala samo jedna suita Johanna Kaspara Ferdinanda Fischera, koji, usput budi rečeno, kao ni većina preostalih skladatelja zastupljenih na tom koncertu, ne pripada austrijskom kulturnom krugu.

Srećom, čast baštine Habsburške monarhije, a posredno i hiberniranog ZABAF-a, učinkovito su spasili René Clemencic i njegov "Clemencic Consort". Usprkos poodmakloj životnoj dobi voditelja tog sastava, a i ne baš uvijek bitno nižim godinama ostalih njegovih članova, njihov je koncert ponudio daleko više živosti i životnosti nego nastupi velike većine medijski eksponiranijih, a uglavnom i mlađih zvijezda ranoglazbene scene na proteklim ZABAF-ima. Za razliku od sastava "L'Orfeo Barockorchester", "Clemencic Consort" ne igra "na sigurno". Naprotiv, rizik je ovdje velik, ali i očito pomno osmišljen. Naime, umjesto programa posloženog po načelu "hit do hita", ovaj sastav u središte pozornosti stavlja manje poznate autore i njihova još nepoznatija djela, iskreno, ali i utemeljeno uvjeren u njihovu kvalitetu, kojom ne zaostaju bitno za velikanima koji su ih, često s nepravdom, posve zasjenili.

U tom smislu, osobito su zablistali glazbeni dragulji iz kajdanki Johanna Heinricha Schmelzera i Heinricha Ignaza Franza von Bibera. René Clemencic u njihovoj glazbi prepoznaje plodotvorno susretiše divljeg talijanskog "fantastičnog stila" i složene njemačke retoričnosti, uporno potcrtavajući obje strane ove specifično austrijske barokne sinteze. Ima tako u svirci njegovih glazbenika i germanske temeljitosti, ali i romanske teatralnosti, a sve je to ponuđeno uz upravo impresivnu količinu zaigranosti i duhovitosti. Ona, međutim, nikad ne prelazi u karikaturu, ili čak grotestku, što je, nažalost, danas odlika niza specijaliziranih ansambala u potrazi za instant uspjehom i medijskom pozornošću.

Ukratko, ako treba navesti samo jedan argument da obnavljanje Zagrebačkog baroknog festivala itekako ima smisla, nastup "Clemencic Consorta" svakako je u tom pogledu vrlo čvrsta motivacija za oživljavanje manifestacije koja je, usprkos financijskoj nestabilnosti, itekako imala smisla.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Od klasike do jazza i etna na Zagrebačkim ljetnim večerima
Koncertna direkcija Zagreb priprema 'Ljeto lijepih žena'
Varaždinske barokne večeri otvaraju se Europi
'Schickaneders Jugend' i pop glazba 18. stoljeća
René Clemencic: Glazbu se ne može rekonstruirati iz teorije

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici