Stvaranje svijeta - Tonči Bilić

27.03.2009. Print | Pošalji link

Idilična slika svijeta koju je u svom oratorijskom remek-djelu ponudio Joseph Haydn  danas se može učiniti u najmanju ruku naivnom.

Doduše, ona je odraz prosvjetiteljskog načina razmišljanja, u kojem se Boga ne slavi više bespogovorno, nego na temelju konkretnih dokaza njegove božanstvenosti. No, njih se ne dovodi u pitanje, jer Haydn, posve u skladu s Leibnizovom filozofijom optimizma, vjeruje da živimo u "najboljem od svih mogućih svjetova". Tu je tezu već ranije bespoštedno ismijao Voltaire u svom "Candideu", ali to Haydna nije zanimalo. Nisu ga zanimale niti ratne strahote koje su se događale u Europi njegovog vremena, barem dok Napoleonovi topovi nisu počeli pucati po Beču, ali tada je "Stvaranje svijeta" već bilo iza njega.

Ako je danas, dakle, temeljna ideja ovog djela neuvjerljiva, još uvijek ostaje puno toga što ga čini još uvijek relevantnim. Haydnu jednostavno ne možemo ne zavidjeti na njegovoj poziciji vjerojatno posljednjeg skladatelja koji si je mogao priuštiti da bude neprikosnoveni klasik. U vrijeme nastanka "Stvaranja svijeta" on je svoj stil već izgradio i nije ga imao potrebe propitivati, jer ga nije propitivala ni njegova okolina. Fascinantnost ovog oratorija ne leži u kompleksnosti njegovih monumentalnih brojeva, nego u bezbrižnoj jednostavnosti brojnih odsjeka. U njima je Haydn dosegao ideal kojem je težio već i Gluck – stvoriti ljepotu jednostavnošću koja nikad neće prijeći u banalnost.

I upravo u tome leži i najveća zamka za svakog interpreta "Stvaranja svijeta". Jer, upravo će ta zbunjujuća jednostavnost navesti neopreznog izvođača da Haydnovu glazbu zakomplicira, čime bi joj, u konačnici, bila oduzeta sâma bît. Srećom, Tonči Bilić dovoljno je inteligentan dirigent da si takvu grešku u izvedbi koju je sinoć vodio u Lisinskom nije priuštio. Vrlo temeljito proučivši partituru, on si niti u jednom trenutku nije priuštio da umjesto Haydna govori nešto što skladatelj nije kanio reći. Poruka koja je na taj način iznesena možda i jest, kao što je već istaknuto, pomalo naivna iz današnje perspektive, ali je i dalje neraskidivo vezana sa supstancom Haydnovog glazbenog svijeta, i treba je prihvatiti kao takvu.

Bilić je imao sreće i s odabirom svojih suradnika. Zbor HRT-a je ansambl kojem je šef-dirigent, pa stoga zna iz njega izvući realno ostvariv maksimum. S druge strane, HRT-ov Simfonijski orkestar pod vodstvom Nikše Bareze već se niz godina ozbiljno bavi i primjenom načela "povijesne obaviještenosti" na djela bečke klasike, pa je i u tom smislu teren bio dobro pripremljen. Premda je riječ o orkestru koji svira na suvremenim glazbalima, Bilić se, koliko god je to bilo moguće, nastojao približiti zvuku povijesnih instrumenata, uključivši u ansambl prirodne trublje i rogove, kao i povijesni fortepiano, umjesto uobičajenog, ali, zapravo, anakronog čembala. Haydnova partitura nudi pregršt prilika za isticanje svakoj sekciji ansambla, i manje-više svi članovi orkestra te su prilike itekako znali iskoristiti.

Naposljetku, najsnažniji su stupovi ove izvedbe bili vokalni solisti. Austrijski bas Robert Holzer bio je, doduše, donekle suhoparan u svojoj rutiniranosti. No, zato su sopranistica Ivana Kladarin i tenor Krešimir Špicer ostvarili upravo ono što se od interpreta "Stvaranja svijeta" najviše očekuje – ne samo vokalnu suverenost, nego i potpunu predanost ushićenoj ideji djela, a to su svoje oduševljenje znali i prenijeti na publiku. Ukratko, sinoćnji je koncert, bez imalo pretjerivanja, pokazao razinu kvalitete kakva se na oratorijskim koncertima u Zagrebu rijetko događa, i koja može biti postavljena kao mjerilo i drugim sličnim projektima u budućnosti.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Adel i Mara - Josip Hatze
Brucknerova Osma – Nikša Bareza
Lastavica u Lisinskom
Prva izvedba Puccinijeve Lastavice u Hrvatskoj
Petar Selem
54. Splitsko ljeto
Splitsko ljeto 2008. – Brook, Selem, Kica i Frljić
Koncertna izvedba Brkanovićevog Ekvinocija
Ekvinocij u Lisinskom
'Ekvinocij' Ivana Brkanovića koncertno u Lisinskom

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici