Nelson misa – Alun Francis

06.04.2009. Print | Pošalji link

Ne tako davno, oratorijski su projekti ansambala Muzičke akademije redovito bili među vrhuncima svake koncertne sezone.

Pamte se tako Mahlerova "Druga" i "Osma simfonija", Brittenov "Ratni rekvijem", Mendelssohnovi oratoriji "Elias" i "Paulus" – da spomenemo samo neke zapaženije primjere. Posljednjih su se godina, međutim, takvi projekti smanjili, ne samo u smislu zahtjevnosti pojedinih djela, nego, što puno više zabrinjava, i u kvaliteti izvedbe. Moglo bi se pritom govoriti o danku tranziciji, Bolonjskom procesu ili recesiji, ali sve su to tek moguće izlike, a ne ozbiljno opravdanje situacije koja je sve samo ne blistava.

Potvrdio je to i subotnji koncert iz takozvanog "Akademskog ciklusa" u Dvorani Lisinski, premda bi se teško ciklusom mogla nazvati dva koncerta godišnje, umotana u paket "koncerata na dar" pretplatnicima ciklusa "Lisinski subotom". Vodstvo je ovaj put povjereno britanskom dirigentu Alunu Francisu, i već je u uvodnoj simfonijskoj pjesmi "Preludiji" Franza Liszta bilo jasno da stvari ne slute na dobro. Dio krivice svakako je i na dirigentu, posebice kad je riječ o ustrajanju na gromoglasnom zvuku limenih puhača i udaraljki nauštrb svega drugoga što se događa u orkestru. No, kronična nepreciznost gudačkog korpusa, koju nije mogao spasiti ni potencijalno odličan koncert-majstor Marco Graziani, svakako ide i na dušu profesorima gudačkih instrumenata. Jer, uza svo pozivanje na "Humlovu školu", od njene visoke razine danas nije ostalo ništa. A, ako gudači Muzičke akademije zvuče tako površno kao što zvuče, ne treba čuditi što ni njihovi kolege u profesionalnim orkestrima, ponajprije Zagrebačkoj filharmoniji, ne zvuče ništa bolje. Dapače, kako je krenulo, pomaka na bolje očito neće biti tako skoro.

Dio problema leži i u činjenici što se instrumentaliste na Muzičkoj akademiji još uvijek školuje za soliste, a ne za orkestralne glazbenike ili pedagoge, što će većina njih jednoga dana postati. No, čak ni kao solisti oni ne funkcioniraju najbolje. U Šostakovičevom "Koncertu za glasovir, trublju i gudače" trubač Luka Dominik pošteno je odradio svoj dio posla, što se nipošto ne može reći i za pijanisticu Kristinu Kebet. Ova studentica profesora Dalibora Cikojevića uglavnom je točno odsvirala sve note, ali bez i trunka razumijevanja glazbe koju izvodi. Tehnička sprema joj je uglavnom na visokoj razini, ali glazbenoj smislenosti tu nije bilo ni traga, što je, nažalost, fenomen koji je danas sve rašireniji, i to i daleko izvan okvira Muzičke akademije.

No, sve je to bio mačji kašalj u odnosu na središnje djelo programa – Haydnovu "Nelson misu". I opet djelomičnu odgovornost snosi Alun Francis, čija koncepcija bučnog koračničkog stupanja kroz partituru nema nikakve veze s rafiniranim stilom bečke klasike. No, to su mogli znati i oni koji su ga angažirali, i koji bi trebali svoje studente obrazovati za poštivanje specifičnosti svakog glazbenog stila. Umjesto toga, nastavila se nečista grmljavina u orkestru, kojoj se zdušno pridružio i zbor. Sve što je napravila profesorica zbora Jasenka Ostojić Radiković bilo je natjerati gomilu mladih ljudi da neukusno skandiraju svoje dionice. Posve nemuzikalno naglašavanje završnih slogova nešto je što vas inače već u prvim razredima osnovne glazbene škole nauče da nipošto ne smijete raditi, no ta je lekcija profesorici Ostojić Radiković očito promakla.

A što je s cvijetom naše buduće pjevačke elite? Ni tu ne stojimo puno bolje. Jelena Kordić, Mario Bokun i Goran Jurić svoje su otpjevali uredno, ali je dojam narušila sopranistica Mia Domaćina. Profesorica Vlatka Oršanić s njom nije svladala čak ni temeljne elemente intonacije i jasnog izvođenja koloratura, a o stilu da i ne govorimo. Ovakvu pjevačicu eventualno bi se, ako se baš mora, moglo tolerirati u operetnom repertoaru, ali glazba Josepha Haydna i ona, zajedno sa svojom profesoricom, žive u posve različitim svemirima.

I ne treba, na kraju balade, kriviti studente. Oni samo rade što im i kako im kažu njihovi profesori. A s ovakvim nastavničkim kadrom, Muzičkoj akademiji, a posredno i budućnosti glazbenog izvodilaštva u Hrvatskoj, crno se piše.

Trpimir Matasović

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici