Muzički Biennale Zagreb - izvještaj prvi

23.04.2009. Print | Pošalji link

Žarišne teme Muzičkog Biennala Zagreb niz su godina bile tek pokušaj izlike za "sajamsku" programsku koncepciju.

Nekom posve općenitom temom pokušavalo se tako, zapravo proturječno, stvoriti privid jedinstva programa kojem je osnovna odrednica bila prikazivanje idejnog i stilskog pluraliteta suvremene umjetničke glazbe. No, ove je godine Biennale konačno uspio ubosti pravu temu – političnost umjetnosti. A glazba, premda najapstraktnija od svih umjetnosti, gotovo uvijek jest politična, čak i kada želi biti apolitična – jer i apolitičnost je, zapravo, političan stav.

Naravno, na ovogodišnjem je Biennalu već predstavljeno podosta djela koja s tom temom nemaju previše dodirnih točaka. Ipak, ono što se u dosadašnjem tijeku festivala pokazalo najzanimljivijim upravo su neskriveno politična djela. To je posebno bitno za hrvatsku glazbu, koja je posljednjih dvadesetak godina uglavnom uporno odbijala preuzeti svoj dio društvene odgovornosti, uz tek nekolicinu donekle angažiranijih djela.

U takvom kontekstu, ne čudi da su se skladatelji, Biennalom donekle i prisiljeni na angažman, odlučili pozabaviti umjetnički možda i najrelevantnijom političkom temom na ovim prostorima – suočavanjem s vlastitom prošlošću. To je, sa skladateljske strane, osobito osjetljivo u čisto instrumentalnim skladbama, u kojima nema govorene ili pjevane riječi, koja bi jasnije eksplicirala poruku. U tom je pogledu najuspjeliji rezultat ostvario Mladen Tarbuk skladbom "Jasenovac – hrvatska bajka". Nizanje parafraza prepoznatljivih motiva glazbe različitih naroda koji su se, svojom voljom ili protiv nje, našli u tom logoru, Tarbuk slika portret tog za hrvatsku povijest arhetipskog mjesta, vješto izbjegavajući izravno ideološko opredjeljivanje. Jer, kao što je skladatelj dobro shvatio, uloga umjetnosti i nije davanje konačnih odgovora, nego postavljanje pravih pitanja.

Posve drukčiju krajnost predstavlja skladba "Pričajmo o Daksi" Frane Đurovića. Sâma glazba ničime ne otkriva idejnu pozadinu djela – skladba se, u krajnjoj liniji, mirno mogla zvati i "Pričajmo o prognozi vremena". S druge strane, autorov popratni komentar graniči s političkim pamfletom, u kojem se partizanski zločini na Daksi svode na "sustavni progon hrvatstva", pri čemu se uredno zaboravlja da je u tom pokolju stradao i nezanemariv broj nehrvata.

Oratorijski scenarij "Srebrenica" Mire Dobrowolnog, usprkos ne baš inventivnoj glazbi, djelo je koje, među onima koja su vezana uz govorenu riječ, predstavlja možda i najodgovorniju rekaciju na zadanu temu. Libreto ove skladbe, naime, izbjegava opasnost prelaska u plakatnost. Umjesto toga, Dobrowolny preispituje odgovornost svakog pojedinca za srebrenički masakr, uključujući tu ne samo one koji su izravno bili upleteni u ratna događanja, nego i pasivne promatrače. Iako je konačna poruka djela pomalo idealistička vizija umjetnosti kao sredstva za zacjeljivanje ratnih rana, puno je bitnija druga misao koja se provlači čitavom skladbom – da je nepouzdane kolektivne memorije opasniji samo kolektivni zaborav.

Naposljetku, poseban slučaj predstavlja nastup sastava "Dada Jihad" Marija Kovača. On se sastojao od projekcije filma "Olympia" Leni Riefenstahl, popraćenog komentarima u obliku uživo izvođene elektroničke glazbe. "Olympia" je već i sâma po sebi izrazito politično i političko djelo, opasno upravo zbog toga što je istovremeno i remek-djelo filmske umjetnosti i politička propaganda. Mario Kovač sa svojom ekipom pokušao je dekonstruirati propagandnu narav djela, čime se upozorava i na činjenicu da su takve medijske manipulacije sve samo ne stvar prošlosti. Glazbeni komentar pritom je tek povremeno doslovan, poput zvukova eksplozija granata u trenutku bacanja diska ili zvonjave crkvenih zvona koje prati prizor uzdignutih desnica publike na olimpijskom stadionu. No, veći je dio vremena glazba prividno apstraktna i neodređena, čime se slušateljstvu daje tek poticaj, ali ne i uputa, za vlastito promišljanje filma. I tu se Kovač nalazi na istoj liniji razmišljanja kao i Mladen Tarbuk – umjetnost, za razliku od politike, ne zaglupljuje instant rješenjima, nego potiče osobno promišljanje i odgovornost svakog pojedinca.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Čemu tek sada interes za Josipovića-skladatelja?
Još malo o Ivi Josipoviću, ali skladatelju
Ivo Josipović: Istina nije jedna!
Ivo Josipović - skladatelj
Cantus ansambl i Nacionalni orkestar iz Lilla
Gilles Jobin na Tjednu suvremenog plesa
Gilles Jobin ponovno pleše i misli u Zagrebu
Muzički Biennale Zagreb 2009. – zaključak
Staša Zurovac i Berislav Šipuš za kraj MBZ-a
Šipušev i Zurovčev 'Proces' za kraj Biennala

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici