Don Pasquale – Francesco Bellotto

08.07.2009. Print | Pošalji link

Recesija kuca na svaka vrata, pa i ona organizatora kulturnih priredbi.

Koncertna direkcija Zagreb tako do daljnjega uglavnom može zaboraviti raskošne glazbene i scenske spektakle u okviru svojih Zagrebačkih ljetnih večeri. No, ako se pruži prilika za stvaranje barem jednokratnog privida glamuroznosti, tu će se priliku i iskoristiti, bez ozbiljnijeg promišljanja njene umjetničke kvalitete.

 Upravo je to bio slučaj sa sinoćnjom izvedbom Donizettijeve opere "Don Pasquale" na Markovom trgu. Riječ je o produkciji koju nose Orkestar i Zbor Regije Friuli Venezia Giulia, koja je, nakon prošlotjedne premijere u Udinama, krenula na turneju po talijanskim gradovima, a skoknula je, eto, i do Zagreba. S obzirom da ovdje imamo posla s gotovo poluamaterskom predstavom, ne treba biti previše iznenađen rezultatom. Odreda su svi sudionici, od vokalnih solista, preko zbora do orkestra, bili na sasvim prosječnoj razini, što je benevolentniji način da se definira posvemašnja osrednjost. Pridodamo li tome i kapelničko vodstvo dirigenta Alfreda Barchija i ne baš originalnu režiju Francesca Bellotta, jasno je kako nam je ponuđena neopterećujuća razbibriga, u kojoj je malo što potpuno neprihvatljivo, ali je umjetnički poticajnih elemenata još i manje.

Moglo bi se legitimno postaviti pitanje zašto je uopće trebalo dovoditi takav projekt, kakav se možda moglo pripremiti i s vlastitim ljudskim i financijskim resursima. Naravno, u pitanju je već sadržan i odgovor. Jer, dok je u Italiji, ali i nizu drugih zemalja, posve uobičajeno da se u manjim sredinama pripremaju ovakve mobilne operne produkcije, ovdje, čini se, to nikom niti ne pada na pamet. Čak i kad se takva inicijativa pojavi, obično propadne prije nego što stigne zaživjeti. Ne tako davno, ne baš slaba institucija poput zagrebačkog HNK postavila je potencijalno mobilnu Pergolesijevu "Služavku gospodaricu". Za razliku od Donizettijeve opere koju smo gledali na Markovom trgu, ta je predstava imala sve što je potrebno za uspjeh – dobru režiju, nadahnuto glazbeno vodstvo i odlične pjevače. No, umjesto da krene na turneju, skinuta je s programa nakon samo triju izvedbi u Klovićevim dvorima.

Gostujućeg talijanskog "Don Pasqualea" stoga valja shvatiti ponajprije kao upozorenje na vlastite nedostatke. Osim već navedenih, još je jedan bio razvidan i iz odabira mjesta izvedbe. Ovu se predstavu, naime, redovito igra po ključnim trgovima gradova u kojima gostuje. U tom smislu, odabir Markovog trga, zapravo, negira bît ovog projekta. Jer, trgovi su, ili bi barem trebali biti, mjesta susreta, prema kojima se, i u doslovnom i u prenesenom smislu, slijevaju silnice društvenog i kulturnog života grada. Takav je trg, između ostalog, i Piazza del Duomo u Udinama, na kojoj je "Don Pasquale" premijerno izveden. Onaj Markov to nije. Riječ je o beživotnom prostoru, kojem ne pomažu ni vrlo dobre akustičke datosti, zahvaljujući kojima je bilo potrebno tek diskretno ozvučenje. No, to je samo još jedan primjer tipično zagrebačkog fenomena spoja dobre arhitekture i lošeg urbanizma.

Na simboličkoj je razini, međutim, ovom prilično osrednjem "Don Pasqualeu" mjesto možda i bilo upravo na tom trgu. Njena je kvaliteta bila posve u skladu s kvalitetama institucija čije su je zgrade okruživale – od Ustavnog suda i Vlade, preko Sabora i Gradske skupštine, pa sve do Zagrebačkih solista.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Zagrebačke ljetne večeri – lijepe žene i šareni bomboni
Počinju Zagrebačke ljetne večeri

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici