Varaždinske barokne večeri 2009.

28.09.2009. Print | Pošalji link

Čega novoga ima u baroku? Pitanje se može doimati kao kozerski oksimoron, ako ne i notorna besmislica, ali, zapravo, ima puno više smisla nego što se isprva čini.

To potvrđuju i upravo završene 39. Varaždinske barokne večeri, jedna od onih manifestacija za koje Mani Gotovac i njoj slični zacijelo ne bi rekli kako je riječ o festivalu koji se obraća živima.

Barokna umjetnost, međutim, ne samo da nije mrtva, nego je, naprotiv, sve življa i življa. Za to je jedan, ali nipošto ne i jedini dokaz činjenica da su festivalski programi ove godine odreda privukli brojnu, a k tome nezanemarivim dijelom i mladu publiku. Moglo bi se, naravno, reći da zanimanje publike nije nužno pokazateljem ni kvalitete, a kamoli živosti i suvremenosti, pa bi, dakle, za dodatne argumente ipak trebalo posegnuti u sâm program.

U tom smislu, kao svojevrstan simbol čitavog festivala može poslužiti, umjesto svih koncerata, jedan popratni događaj – Prva varaždinska utrka krinolina. Zvuči kao historicistički kič, kakvim obiluje navodno "urbaniji", a u osnovi puno malograđanskiji Špancirfest. No, tko god je očekivao varaždinske gospodične koje trčkaraju uz neizostavnu ciku i smijeh, praćene odobravanjem građana starije životne dobi, gadno se prevario. Umjesto toga, autor ovog projekta Krešimir Koloži ponudio je, u odlično posloženom sinkronicitetu anakronizama, kostime koji ironiziraju i barokne krinoline i suvremenu navijačku ikonografiju, sve to začinivši živom svirkom odličnog varaždinskog udaraljkaškog sastava Rudiment i snimljenim zvucima Falca, koji poziva na općenje s Mozartom.

S druge strane, nešto se novo i živo moglo doživjeti čak i u neprikosnoveno najviše historicističkom projektu ovogodišnjih Baroknih večeri – scenskoj izvedbi Vivaldijeve opere "Argippo". Redateljica Zuzana Vrbová odlučila je u potpunosti se osloniti na osebujnu gestičnost baroknog teatra, u kojem su likovi manje-više statični, a sve emocije prikazuju isključivo stiliziranim pokretima ruku. Na taj način, i u pokretu je provedeno ono što već postoji u tekstu i glazbi – stereotipizacija afekata omogućava jasno prepoznavanje temeljne poruke, ali ostavlja i prostor za suptilno nijansiranje i raznolikost. To je isto ono što, na druge načine, ali manje uspješno, pokušava i suvremeni korporativni marketing. Razlika je samo u tome što barokni skladatelji ništa ne nameću, a kamoli prodaju, nego pozivaju konzumenta na aktivno i kritičko slušanje, pa i suosjećanje s koliko tipskim, toliko i kompleksnim, a time i još uvijek živim likovima.

Ta je komunikativnost, ali i kreativna sloboda u interpretaciji, koja je dana i izvođaču i slušatelju, ono zbog čega barokna glazba upravo danas nalazi uvijek novu publiku. Za tu je slobodu svakako neophodno da takva pravila igre prihvate i iskoriste svi sudionici u lancu realizacije i recepcije glazbenog djela, i u tom se pogledu vodstvo Varaždinskih baroknih večeri pobrinulo osigurati niz uistinu prvorazrednih sastava. U žestokoj konkurenciji, možda je i nepravedno izdvojiti praški ansambl "Musica Florea" kao najbolji, pogotovo uzmemo li u obzir da su dva također češka ansambla - "Hofmusici" i "Collegium Marianum" - bili na gotovo istoj vrhunskoj razini.

Dodatnu vrijednost njihovim nastupima, ali i festivalu u cjelini, daju umjetnička znatiželja, ali i spremnost na rizik istraživanja nepoznatog repertoara. Uz već spomenutog nedavno otkrivenog Vivaldijevog "Argippa", tu je bio i čitav niz zanemarenih dragulja češke barokne glazbe, poput onih iz pera Jana Josefa Ignáca Brentnera ili Antonína Reichenauera, od kojih su neki upravo na ovom festivalu doživjeli svoju prvu suvremenu izvedbu.

Vratimo li se, dakle, na pitanje s početka, može se konstatirati da je, barem kada je riječ o Varaždinskim baroknim večerima, u baroku štošta novo – od novih djela, preko novih interpretacijskih perspektiva, pa sve do onog najvažnijeg – nove publike.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Varaždinske barokne večeri ne štede na programu
Ambiciozne Varaždinske barokne večeri
Varaždinske barokne večeri
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2008.
Emma Kirkby i Richard Egarr
Varaždinske barokne večeri - završni komentar
Martin Gester i Tonči Bilić na Varaždinskim baroknim večerima
Povratak oratorijskih koncerata na Varaždinske barokne večeri
Orfej u HNK-u
Dekonstrukcija Monteverdijevog 'Orfeja' u HNK-u

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici