Concertgebouw orkestar u Domu sportova

07.10.2009. Print | Pošalji link

Nije lako nositi oznaku "najboljeg svjetskog orkestra".

S jedne strane, to sa sobom nosi iznimnu odgovornost i velika očekivanja publike, a s druge krije u sebi opasnost rutinskog počivanja na lovorikama. Kraljevskom Concertgebouw orkestru iz Amsterdama ovo se potonje, srećom, još nije dogodilo. Razlog tome je, između ostalog, i to što je tu laskavu titulu, barem prema sudu uglednog časopisa "Gramophone", preuzeo prije tek nešto više od godinu dana, otevši time dugogodišnji primat Bečkoj i Berlinskoj filharmoniji.

Nažalost, ovaj se orkestar u Zagrebu pojavio u sve samo ne idealnim okolnostima. Naime, kako je Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog još uvijek zatvorena, koncert je bio održan u maloj dvorani Doma sportova. Doduše, za razliku od drugih zagrebačkih sportskih dvorana, poput Arene ili Doma Dražena Petrovića, ova ima sasvim pristojnu akustiku, u kojoj tek gudači gube ponešto na svom sjaju, ali je zvučna slika i dalje sasvim prihvatljiva. To jest, prihvatljiva je kad je riječ o zvuku orkestra, ali ne i kada se taj zvuk miješa s odjecima ne baš tihih zvukova treninga u susjednoj dvorani.

Bilo kako bilo, gosti iz Nizozemske nisu se dali omesti takvim nepovoljnim okvirom. Dapače, ponudili su zagrebačkoj publici glazbovanje kojim su u potpunosti opravdali očekivanja. Standardi su to orkestralnog glazbovanja koji su u Hrvatskoj inače nečuveni, i to u doslovnom smislu. Stoga niti ne treba posebno izdvajati niti jednu orkestralnu skupinu, jer je svaka od njih sastavljena od vrhunskih glazbenika, spremnih da, po potrebi, u svakom trenutku postanu i vrsnim solistima. Ako su ideal orkestralnog zvuka transparentnost i kompaktnost, što je sve samo ne jednostavno ostvariti simultano, onda možemo reći da je Concertgebouw taj ideal zaista i ostvario.

Središnji dio njihovog programa bila je "Prva simfonija" Gustava Mahlera, skladatelja koji je za života i osobno dirigirao ovim orkestrom. Taj orkestar, pak, nije, poput Bečke ili Berlinske filharmonije, ansambl koji bi svirao "sâm od sebe", bez obzira na to tko se nalazio za dirigentskim pultom. U globalu, to mu je prednost, jer se zna prilagoditi specifičnim zahtjevima svakog pojedinog dirigenta. No, u konkretnom sinoćnjem slučaju, ta je osobina donijela koliko koristi, toliko i sreće.

Daniel Harding, britanski umjetnik mlađe generacije, s već izgrađenom respektabilnom međunarodnom karijerom, dirigent je koji, nažalost, zasad još nije posve dorastao izazovima Mahlerovog simfonizma. Isprva, čini se da je u njegovoj interpretaciji "Prve simfonije" ama baš sve onako kako bi trebalo biti. Jer, Harding ima dobar pregled nad strukturom djela, majstorski barata dinamičkim odnosima i transparentno predstavlja čak i u ovom ranom opusu već prilično složene odnose superponirane glazbene građe. Nešto, međutim, ipak nedostaje. Hardingova je interpretacija školski pouzdana i neprovokativna, i upravo zbog toga nedostaje joj onaj za Mahlera, a i većinu drugih skladatelja, nezaobilazan element iracionalnog u interpretaciji. Pogotovo se to odnosi na elemente folklornog karaktera, kojima je, bez obzira na njihovu stiliziranost unutar simfonije, ipak nedostajalo malo više spontanosti.

Upravo zbog toga, najveća je greška sinoćnjeg programa bilo uvrštavanje Janáčekovih "Laških plesova". Odabrani kako bi potcrtali folklorna izvorišta Mahlerovog simfonizma, oni su, u konačnici, potcrtali Hardingovu nedoraslost interpretaciji glazbe folklorne provenijencije. Sve je tu bilo uredno posloženo i uhu ugodno, ali bez gotovo ikakvog senzibiliteta za arhetipnost pučke glazbe – istu ona koja je bila ključna i Mahleru kada se njome služio u svojim simfonijama.

Naravno, sve su ovo ipak relativno minorne primjedbe na jedan u zbroju ipak fantastičan koncert. Možda bismo, međutim, za neko sljedeće pojavljivanje Concertgebouw orkestra pred zagrebačkom publikom ipak poželjeli pred njim vidjeti nekog drugog dirigenta, poput njegovog šefa Marissa Jansonsa. On je, naime, već odavno veliki dirigent, a Daniel Harding to, barem zasad, ipak nije.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Komorni orkestar Beč-Berlin

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici