Prvi koncerti u novootvorenom Lisinskom

21.10.2009. Print | Pošalji link

Premda je početak sezone u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog bio pomaknut minimalno, za samo par tjedana, olakšanje publike koja je napokon ponovno ušla u nju gotovo da je bilo opipljivo.

Jer, tek je izvanredna situacija s radovima na uklanjanju azbesta i odgađanjem otvorenja dvorane pokazala koliko je Zagrepčanima Lisinski bitan punkt na kulturnoj mapi njihovoga grada. Gužvu u dvorani stoga treba pripisati možda i manje gostovanju Sankt Peterburške filharmonije, a više potrebom da se ljudi i osobno uvjere da je s Lisinskim sada sve u redu.

Prva tri dana novoga života zagrebačke koncertne sezone protekla su u nizanju uistinu uglednih ansambala – nakon Sankt Peterburške filharmonije nastupili su Orkestar i zbor Ruske kapele, a potom i Varšavska filharmonija. Taj je redoslijed upućivao na svojevrstan "decrescendo", s najzvučnijim gostima na početku, i, uvjetno rečeno, manje zvučnima u nastavku. U doslovnom smislu, to je i bilo tako, no, u umjetničkom je situacija bila upravo suprotna. Jer, ako bi jednom riječi trebalo opisati svirku Sankt Peterburške filharmonije, onda bi ta riječ bila "glasno". Štoviše, "preglasno"! Suptilnošću tenkova Crvene armije na praškim ulicama, predvođeni velikim vojskovođom, pardon, dirigentom Jurijem Temirkanovim, glazbenici su rušili sve pred sobom, od bubnjića slušateljstva do, još i strašnije, glazbe sâme. Svoj doprinos u tom pogledu dao je u Rahmanjinovljevom "Drugom glasovirskom koncertu" i izvođač pijanističkih radova Nikolaj Luganski, koji, kao ni Temirkanov, čini se nikada nije čuo da u glazbi postoje koncepti kao što su "dinamika", "fraza" ili, ne daj Bože, "piano". Ništa bolje nije prošao ni Čajkovski, čije je "Labuđe jezero" podsjećalo na bajkalska prostranstva, u kojima su se nesretni labudovi utopili prije nego što su uopće stigli zaplivati.

Večer kasnije, Orkestar i zbor Ruske kapele bili su pravo osvježenje. Valerij Poljanski, doduše, ne pripada među najbolje dirigente koje je Zagreb vidio. No, njegova je rutinska interpretacija ipak bila barem elementarno muzikalna, premda s nezanemarivom dozom imperijalne samodopadnosti i samodostatnosti virtuoznog i blistavog orkestralnog zvuka. Ali, orkestar ionako nije ono zbog čega je vrijedilo čuti taj koncert. Naime, zvijezde večeri bili su članovi Zbora Ruske kapele, ansambla čijih se pedesetak pjevača suvereno nosi s velikim simfonijskim ansamblom, ali pritom njihovo glazbovanje nikad ne prelazi granicu dobrog ukusa. Dapače, uz dužno poštovanje prema njihovom doprinosu Rahmanjinovljevim "Zvonima" i kraćim skladbama Musorgskog i Borodina, vrhunac je čitavog koncerta bio "a capella" dodatak – jedan stavak iz "Vespera" Sergeja Rahmanjinova. U tom kreativnom "crescendu" kulminacija je nastupila trećeg dana, s gostovanjem Varšavske filharmonije. Jer, izuzmemo li pomalo bezličnog solista, ruskog violinista Borisa Brovcina, i poljski glazbenici i njihov šef-dirigent Antoni Wit oduševili su profinjenošću svog zvuka, obilježenog manje bravuroznošću, a više plemenitošću izrazito svijetloga tona. On je jednako uvjerljivo zazvučao i u delikatnim nijansama bojâ Dvořákovog "Zlatnog kolovrata", kao i u složenim polifonim strukturama Lutosławskijevog "Koncerta za orkestar". Povrh svega Antoni Wit pokazao se kao dirigent stare škole, otmjene i samozatajne geste, čijem je poštovanju prema glazbenicima nadređeno samo poštovanje prema skladateljima koje izvodi.

U tome treba čitati i pouku ovih koncerata – u klasičnoj glazbi nije sve samo u virtuozitetu i glasnome zvuku. Njen smisao, naime, treba tražiti i na nekim manje površinskim razina. A to je potraga za koju Antoni Wit, za razliku od Jurija Temirkanova i Valerija Poljanskog, ima hrabrosti.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Itamar Golan: Komorna glazba traži vrijeme, znoj, pa čak i krv
Postapokaliptična Čarobna frula Muzičke akademije
Komorni orkestar Beč-Berlin
Muzička akademija izvodi Čarobnu frulu
Martina Filjak svira u Zagrebu
Martina Filjak: Život glazbenika je veliko natjecanje
Deveti Dani Orisa – svjetski arhitekti u Zagrebu
Dani Orisa - deveti put
Lisinski se riješio azbesta!
Lisinski AStheBest otvara se 16. listopada

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici