Zagrebački solisti – otvorenje sezone 2009./2010.

02.11.2009. Print | Pošalji link

U brendiranju proizvoda vizualni je identitet jedan od ključnih elemenata.

Pritom, naravno, vlasnik brenda svoj proizvod uvijek želi prikazati idealizirano, kao bitno bolji od konkurencije i, ukratko, jedini stvarno poželjan za potencijalnog konzumenta. Doduše, oblikovanje vizualnog identiteta naših kulturnih institucija uglavnom nije na osobito visokoj razini, što je više  pokazatelj marketinške neosviještenosti institucija, a manje stupnja razvoja grafičkog dizajna, jer u tom resoru, zapravo, stojimo vrlo dobro. U takvom kontekstu, poruka koju materijalima za svoju novu koncertnu sezonu šalju Zagrebački solisti iznenađuje na dvjema razinama. Jer, ne samo da fotografija koja se pojavljuje na plakatima, letcima i programskim knjižicama pokazuje sve samo ne površno promišljanje identiteta ansambla, nego je ujedno i jasan znak samokritičnosti. To je osobina koja većini naših kulturnih institucija kronično nedostaje, a Zagrebački solisti u tom su pogledu sve donedavno bili gotovo ogledan primjer.

Što, dakle, poručuje dizajn koji je osmislio Studio Grozdić? Njegovo je središnje mjesto fotografija prilično slabo osvijetljenog spiralnog stubišta, pri čijem se vrhu jedva nazire neko jače svjetlo. Nije ovdje riječ samo o vizualno zahvalnoj formi spirale, nego i o odlično pogođenom simbolu mjesta na kojem se Zagrebački solisti danas nalaze i puta kojim su naumili krenuti. Taj put pretpostavlja mučno uspinjanje polumračnim stubištem, omeđenim zahrđalim rukohvatima i vlažnim zidovima, a je li ono što se nalazi na vrhu te putanje uistinu nešto vrijedno uspinjanja ostaje još uvijek zagonetkom.
No, od cilja je ionako često zanimljivije i bitnije sâmo putovanje, na kojem, čini se, Solisti više ne kane putovati prečicama i linijom manjeg otpora. Na prvi pogled, moglo bi se pomisliti da njihovo prošlotjedno otvaranje sezone s programom bečke klasike predstavlja podilaženje publici, ali, zapravo, riječ je možda i o najtežem mogućem izboru. Jer, u standardnom se romantičarskom repertoaru, naime, mnoge manjkavosti mogu prikriti velikom gestom i moćnim zvukom, dok se u prozračnoj klasičarskoj strukturi jednostavno ništa ne može sakriti.

Namjera, međutim, niti nije bila išta sakriti, nego, upravo suprotno, pokazati da se, unatoč  nesavršenostima, u glazbovanju Zagrebačkih solista mogu jasno prepoznati određeni kvalitativni pomaci, ali, još važnije, i htijenje da se na tim pomacima ustraje. Možda, dakle, odabrane stranice iz Mozartovih, Haydnovih i Dittersdorfovih partitura i nisu zvučale stilski i tehnički dotjerano, ali su zato Solisti, nakon jako dugo vremena, konačno ostvarili kompaktnost zvuka i uigranost zajedničke svirke, što je već i sâmo po sebi hvalevrijedan pomak. Posebno priznanje treba dati trojici članova ansambla koji su istupili i u solističkim ulogama. Među njima, violist Aleksandar Milošev iskočio je kao najcjelovitiji umjetnik, jednako sugestivan u antologijskoj Mozartovoj "Koncertantnoj simfoniji" kao i u nešto manje uspjelom istovrsnom djelu Carla Dittersa von Dittersdorfa. No, činjenica da su violinist Borivoj Martinić-Jerčić i kontrabasist Mario Ivelja barem nakratko napustili sigurnost sviranja u ansamblu i samostalno se izložili sudu publike bila bi značajna čak i da im dosezi nisu bili spomena vrijedni – a jesu.

Novu sezonu Zagrebačkih solista, ako je suditi prema njenom početku, ne treba više shvaćati kao perpetuiranje polustoljetnog obrasca, pri čemu je barem polovica tog razdoblja bila pokušaj održavanja privida davno izgubljene kvalitete iz legendarnih Janigrovih dana. Naprotiv, Solisti su ovaj put odlučili krenuti ispočetka – spiralno, ali ipak uzlazno.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Kraj 55. sezone Zagrebačkih solista
90. obljetnica Zagrebačkog kvarteta
Stefan Milenković: Dobro sviranje čuje se i na lošem instrumentu
Stefan Milenković ponovo u Zagrebu
55. obljetnica Zagrebačkih solista
Zagrebački solisti u HGZ-u

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici