Varaždinske barokne večeri i radikalne promjene

24.09.2007. Print | Pošalji link

Kada neka kulturna institucija ili manifestacija u nas promjeni vodstvo, jedna od prvih stvari koja se obično napravi jest odbaciti manje-više sve što je prethodna uprava radila, pa tako i s lošim stvarima propadnu i one dobre.

Srećom, to se nije dogodilo i s Varaždinskim baroknim večerima. Njihov novi ravnatelj Davor Bobić jest, doduše, okrenuo koncepciju festivala naglavce, ali je pritom ipak prepoznao one elemente koji su bili kvalitetni tijekom godina u kojima je Večeri vodio Vladimir Kranjčević. Potvrdili su to najbolje udarni koncerti netom proteklog prvog festivalskog vikenda, na kojima su nastupili britanski ansambl "The King's Consort" i Varaždinski komorni orkestar.

Prvospomenuti sastav je, naime, u Varaždinu nastupio već preklani, tada još sa svojim osnivačem Robertom Kingom. No, kako je King u međuvremenu završio na izdržavanju gotovo četverogodišnje zatvorske kazne zbog seksualnog uznemiravanja maloljetnika, njegov je sada već bivši ansambl ovaj put predvodio Matthew Halls. Ime Roberta Kinga se, znakovito, više nigdje ne spominje u službenim materijalima i na web stranicama ansambla kojeg je upravo on doveo u sam vrh svjetske glazbene reproduktive. Varaždinski komorni orkestar je, pak, redoviti sudionik Baroknih večeri, jednako kao i britanska violinistica Catherine Mackintosh, koja je ovaj put još jednom predvodila ovaj naš sastav, s kojim je već više puta dosad uspješno surađivala na ovom festivalu.

No, ako su izvođači i njihova kvaliteta ostali isti, bitno je promijenjen kontekst. Naime, dok je takozvani "povijesno obaviješteni" način pristupa izvedbi barokne glazbe dosad na Večerima bio iznimka, od ove je godine on pravilo. Stoga će se nastupi ovih dvaju ansambla u potpunosti ispravno moći valorizirati tek nakon što ih se usporedi sa sličnim vrhunskim sastavima, koji će u Varaždinu nastupiti tijekom ovoga tjedna.

Ipak, već sada se, bez imalo zadrške, može reći kako se u nekadašnjem hrvatskom glavnom gradu proteklog vikenda moglo čuti glazbovanje na uistinu svjetskoj razini. "The King's Consort" tako je predstavio izbor iz duhovnog opusa najvećeg engleskog skladatelja sedamnaestog stoljeća, Henryja Purcella. Takav odabir programa riskantan je potez. Jer, bez obzira što Purcellova glazba donosi neke od vrhunaca barokne ekspresivnosti, njena često introvertna kontemplativnost nije nešto što će slušatelja osvojiti na prvu loptu. Pa ipak, Matthew Halls niti u jednom trenutku nije podilazio publici jeftinim efektima, nego je, naprotiv, snagu glazbe prenio upravo kroz njenu samozatajnu, ali ekspresijom izrazito nabitu supstancu. On pritom zna potcrtati Purcellove uzore, prije svega majstore talijanske ranobarokne monodije, ali i velikana francuske glazbe njegovog vremena Jean-Baptistea Lullyja. No, usprkos tome, osebujna skladateljska sinteza engleskog majstora ostaje i dalje samosvojna i jedinstvena, što su, uz Hallsa odlično znali prenijeti i odlični pjevači i instrumentalisti "The King's Consorta".

Za razliku od njih, Varaždinski komorni orkestar nije ansambl specijaliziran za ranu glazbu. On se, naprotiv, njome bavi samo povremeno, iako u njemu ima i glazbenika koji se tim repertoarom i intenzivnije bave u drugim sastavima. Catherine Mackintosh, međutim, uvijek iznova uspijeva, u rekordnom roku jednotjednih priprema, od njih stvoriti izvodilačko tijelo koje "povijesnom obaviještenošću" vlada posve uvjerljivo i suvereno. Čulo se to i prilikom ovogodišnje izvedbe izbora koncerata iz Vivaldijeve antologijske zbirke "L'estro armonico", u kojoj su i solisti iz ansambla bili dostojni partneri gostujućoj umjetnici. Ona je, pak, odabrala posve nestandardan pristup Vivaldijevim hitovima. Naime, umjesto da se usredotoči na njihovu prštavu, gotovo samozadovoljnu virtuoznost, ona je odlučila istražiti njihovu drugu, inače zanemarenu stranu. U za takvu interpretaciju idealnom prostoru varaždinske Katedrale, ona je tako zvukovno potcrtala činjenicu da su mnogi Vivaldijevi koncerti bili namijenjeni izvedbi u crkvenom prostoru, pa se stoga usredotočila na glazbeno-retoričke geste koje je ovaj skladatelj preuzeo iz duhovne tradicije, kao i na harmonijski često vrlo smione sklopove u polaganim stavcima. Rezultat je bio Vivaldi koji, kao ni Hallsov Purcell, ne ide na prvu loptu, ali je usprkos tome, ili možda čak i upravo zbog toga, iznimno sugestivan i uspješan.

Ukratko, prvi koncerti ovogodišnjih Varaždinskih baroknih večeri pokazali su da se i u kontinuitetu može pronaći kvaliteta, dok će dani koji dolaze morati pokazati donose li kvalitetu i neke od radikalnih promjena u programskoj koncepciji tog festivala.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Varaždinske barokne večeri ne štede na programu
Ambiciozne Varaždinske barokne večeri
Varaždinske barokne večeri
Epistola – Ivo Malec
Varaždinske barokne večeri - završni komentar
Povratak oratorijskih koncerata na Varaždinske barokne večeri
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2007.
Varaždinske barokne večeri otvaraju se Europi
Novi smjer Baroknih večeri

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici