Tosca - koncertna izvedba

15.12.2007. Print | Pošalji link

Praksa koncertnog izvođenja opera nije ništa neuobičajeno.

Iako glazbeno-scensko djelo lišeno kazališne pozornice gubi jedan svoj nezanemariv aspekt, izvedbe u koncertnim dvoranama imaju i određene komparativne prednosti. Prije svega, za njih je, zbog njihove jednokratnosti, a i manjeg troška, lakše okupiti u cjelini bolju postavu izvođača. K tome, na taj je način moguće izvesti i djelo koje bi, zbog tehničkih zahtjeva ili nedovoljnog interesa publike za više izvedbi, bilo neisplativo postaviti u opernoj kući. Upravo zbog toga, koncertno se izvode manje poznate opere, dok je repertoarnim djelima, naravno, mjesto pri svega u kazalištu.

U tom smislu, posve je opravdano što je Zagrebačka filharmonija ove sezone u dvorani Lisinski izvela Wagnerovog "Ukletog Holandeza". Ipak, nejasno je zašto je, nakon toga, na isti način posegnula i za Puccinijevom "Toscom", djelom koje je gotovo konstantno na programu barem jedne od četiriju hrvatskih opernih kuća. Jedina koliko-toliko smislena izlika za ovaj potez mogla je stoga biti angažiranje talijanskog bas-baritona Ruggera Raimondija. Naime, riječ je o glazbeniku kojeg se već desetljećima s pravom smatra najboljim svjetskim tumačem dijaboličnog lika prefekta rimske policije Scarpije u toj operi.

No, Filharmonija nije imala sreće – Raimondi je obolio od upale grla, pa je, umjesto njega, u izvedbu uletio Giorgio Surian, riječki pjevač koji je veći dio karijere proveo u milanskoj "Scali", pa je, kao takav, bio relativno dostojna zamjena Raimondiju. Takva je situacija, naravno, rezultat više sile, ali, dok je uprava orkestra promptno pronašavši zamjenskog solista reagirala profesionalno, isto se ne bi moglo reći i za odnos prema medijima i publici. Jer, u onom trenutku kad je postalo jasno da Raimondi neće nastupiti, valjalo je odmah obavijestiti medije, što nije učinjeno. Također, na ulazu u dvoranu također se nije moglo ništa o tome saznati, nego su posjetitelji, od kojih je većina po 300 kuna za ulaznicu izdvojilo upravo kako bi čulo tog pjevača, za promjenu saznalo tek u sâmoj dvorani. U svijetu bi u takvim okolnostima bilo posve normalno da oni koji to žele mogu vratiti ulaznice i dobiti natrag novac koji su za njih platili, ali do tog stupnja civilizacijskog razvoja Zagrebačka filharmonija očito još nije došla.

Očekivalo se, međutim, da će i bez Raimondija "Tosca" proći bolje od "Ukletog Holandeza". Jer, za razliku od Wagnera, Puccini je domena u kojoj je Vjekoslav Šutej bitno jači. U konkretnom slučaju, to se prije svega odnosi na odabir pjevača. Njemačka sopranistica Nadja Michael bila je sugestivan tumač naslovne uloge, a talijanski tenor Fabio Armiliato solidno joj je, iako ne i osobito nadahnuto, parirao kao Cavaradossi. Protagonistički trokut stabilno je zatvorio Giorgio Surian, a i pjevači angažirani u manjim ulogama pokazali su se na razini postavljenog zadatka, osobito sopranistica Marija Kuhar-Šoša u maloj, ali upečatljivo donesenoj ulozi Pastira.

Stječe se, međutim, dojam da bi svi oni mogli Puccinijeve likove još i dorađenije interpretirati da su imali potporu boljeg orkestra i dirigenta. Zagrebačka filharmonija i ovaj je put djelo prosvirala u granicama urednog, ali i dalje s popriličnom količinom nespretnosti unutar glazbenog stila kojem očito nije vična. Vjekoslav Šutej je, pak, prečesto dopuštao da pjevači dirigiraju njemu, a ne obrnuto, a gradnja interpretacije kretala mu se u šetnji od efekta do efekta, bez pokušaja promišljanja šireg dramaturškog lûka. To još može proći, iako ne bi trebalo, u ranom belkantističkom repertoaru. No, kod Puccinija, koji u svakom činu glazbeni vrhunac precizno stavlja na mjesto zlatnoga reza, izostanak šire osmišljene interpretacije zakida djelo za jednu vrlo bitnu sastavnicu. K tome, dok se u opernoj kući na račun scenskih efekata mogu prikriti nedostaci u sviranju orkestra, na koncertnom podiju to nije moguće, pa je na vidjelo još jednom izašla zapuštenost i inertnost Zagrebačke filharmonije. Šteta – jer, s malo boljim dirigentom ova je "Tosca" mogla biti vrhunski glazbeni događaj, a ovako je ostala tek na razini rutinski obavljenog posla.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Preminuo Vjekoslav Šutej
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2008.
Koncert za Zakladu Ana Rukavina i Vjekoslava Šuteja
Sve je spremno za početak 59. Dubrovačkih ljetnih igara
Držiću posvećene 59. Dubrovačke ljetne igre
Drukčija klasika na Bundeku
Ex profundo exitus
Dubravko Palanović: Ne pišem nebuloze
Ozbiljna glazba – godišnji pregled 2007.
Novi gost dirigent u Zagrebačkoj filharmoniji

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici