Glazba iz filmova o Harryju Potteru u Lisinskom

26.03.2007. Print | Pošalji link

Prošlo je već više od pola stoljeća otkako se u svijetu shvatilo da publiku koncerata ozbiljne glazbe treba početi formirati od najranije dobi.

Jer, riječ je o tipu muzike koji rijetko kad ide "na prvu loptu", te u većini slučajeva iziskuje kakvo-takvo predznanje za ispravnu percepciju ili barem sposobnost za uživanje na najosnovnijoj, intuitivnoj razini. U suprotnom, dogodit će se što se događa svuda, pa i kod nas – da u publici uglavnom sjede stariji ljudi, koji, k tome, nerijetko na koncerte odlaze više iz društvenih, a manje iz umjetničkih pobuda.

Pionirski pothvat na tom području poduzeo je još davno sada već pokojni Leonard Bernstein, pokrenuvši s Njujorškom filharmonijom ciklus "Koncerti za mlade". Zahvaljujući predanosti svojoj misiji, ali i karizmatičnoj osobnosti, on je u svijet klasične glazbe uveo nekoliko generacija najmlađih slušatelja, ne izbjegavajući uvoditi svoju publiku u tajne čak i najkompleksnijih djela. Uspjeh nije izostao, a uskoro se takav tip koncerata počeo kopirati posvuda, pa i u Hrvatskoj, u kojoj je tadašnja Muzička omladina sustavno organizirala edukativne programe za osnovnoškolce. Ta je praksa, međutim, zamrla devedesetih godina, i tek je relativno nedavno ponovno uvedena. Prvi koraci, koje je sadašnja Hrvatska glazbena mladež realizirala najprije sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, a potom Zagrebačkom filharmonijom, bili su predvidljivi, ali i učinkoviti. Krenulo se, naime, s predstavljanjem Prokofjevljevog "Peće i vuka", partiture koja je i osmišljena tako da djeci zorno prikaže pojedine instrumente simfonijskog orkestra.

No, od "Peće i vuka" se u međuvremenu odustalo, a umjesto za sličnim djelima, poput Brittenove skladbe "Mlada osoba upoznaje orkestar", populistički se posegnulo za filmskom glazbom. Zagrebačka filharmonija tako je školarcima najprije svirala glazbu iz "Ratova zvijezda", a najnoviji se takav projekt, realiziran prošlog tjedna, vrtio oko glazbe iz filmova o Harryju Potteru. Ovaj put priređivači su odlučili ponuditi i nešto više od pukog koncerta, pa je tako upriličen multimedijalni događaj, doduše bez pjevanja i pucnjave, ali sa scenografijom, glumom i animacijama. Režija cijelog tog, kako se to danas običava reći, "eventa" povjerena je Dori Ruždjak Podolski, redateljici koja ima iskustva i s glazbenim i s dječjim teatrom. U tom smislu, učinkovitom se pokazala diskretna scenografija Tomislava Ruszkowskog, obilježena dvjema velikim stiliziranim paukovim mrežama, kao i odlične, pohvalno nedoslovne animacije Nives Sertić i Irene Andreić. Nažalost, ulogu voditelja preuzeo je Vid Balog, čija duhovitost nije bila primjerena ni događaju, ni ciljanoj publici kojoj bi trebalo ponuditi nešto više od priprostih brojalica tipa "hokoš, bokoš, prdne kokoš".

I koliko god izvanglazbena događanja mogu biti dobar začin sâmoj glazbi, ipak su partiture Johna Williamsa ostale u drugom planu. To, međutim, u ovom slučaju možda i nije loše – ne zato što bi ta glazba bila slaba, nego zbog načina na koji ju je Zagrebačka filharmonija odsvirala. Doduše, dirigent Dinko Appelt, koji je zanat ispekao s orkestrom Kazališta Komedija, zna realizirati efektan glazbeni slijed čak i s nesavršenim izvođačima. No, i dalje ostaje činjenicom da se Filharmonija teškom mukom probijala kroz Williamsove sve samo ne jednostavne note. Nismo se stoga mogli oteti dojmu da ovdje nije riječ samo o nedostatnoj spremi svirača, nego i o "gažerskom" pristupu odrađivanja nečega što se smatra manje vrijednom prigodom od redovnih pretplatničkih koncerata petkom.

U konačnici, može se reći da je namjera bila dobra, ali da su i koncepcija i realizacija promašene. Jer, popratnim sadržajima samo se skreće pozornost s onoga što bi trebalo biti najbitnije, a to je glazba. Osim toga, ako se publiku od najranije dobi želi poučiti da simfonijski orkestar zvuči i treba zvučati kao Zagrebačka filharmonija, onda u tome teško da ima ičeg pozitivnog. Nažalost, čini se da smo još eonima daleko od trenutka kad će se i kod nas pojaviti neki novi vizionar poput Leonarda Bernsteina, a kamoli orkestar koji će i približno biti ravan Njujorškoj filharmoniji.

Trpimir Matasović

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici