Flauti a due u HGZ-u

11.02.2008. Print | Pošalji link

Prije nekih četvrt stoljeća tadašnji su Zagrebački simfoničari bili na ne baš osobitom glasu, između ostalog, zbog svoje problematične sekcije flauti.

Prije nekih četvrt stoljeća tadašnji su Zagrebački simfoničari bili na ne baš osobitom glasu, između ostalog, zbog svoje problematične sekcije flauti. Jedna je kritičarka, doduše, završila na sudu, s obzirom da su je uvrijeđene glazbenice tužile zbog spominjanja takozvanih "vječnih flauti", ali je sud tužbu ipak odbacio.

Vremena se, srećom, mijenjaju, pa ne samo da se spomenuti ansambl sada zove Simfonijski orkestar HRT-a, nego na istoj poziciji ima nekoliko odličnih umjetnica. Prve među jednakima su flautistice Ivana Grašić Antonić i Darija Zokić, a o njihovoj neupitnoj kvaliteti dovoljno govori i činjenica da su upravo njih dvije stavljene u središte pozornosti novog komornog ciklusa "Nedjeljom u podne". Taj je niz koncerata HRT-ov orkestar pokrenuo u Hrvatskom glazbenom zavodu upravo kako bi mogao predstaviti umijeće svojih glazbenika ne samo u simfonijskom, nego i u solističkom i komornom kontekstu.

Sudeći prema prvom koncertu ciklusa, održanom jučer u HGZ-u, riječ o ideji koja bi se mogla pokazati iznimno produktivnom. Jer, ne samo da se orkestralni muzičari na taj način mogu pokazati u manjem sastavu od onog u kojem inače sviraju, nego im se otvaraju i vrata prema repertoaru kojeg se u svom svakodnevnom radu rijetko dotiču. Konkretno, u jučerašnjem je slučaju čitav program bio posvećen baroknim majstorima, i to s djelima u kojima je solistička uloga povjerena dvjema flautama, pa je i čitav koncert nazvan "Flauti a due".

Solistice, koje u orkestru inače sviraju djela kasnijih razdoblja, pritom su pokazale iznimnu senzibiliziranost za stil glazbe 18. stoljeća, uspješno zaobišavši zamke koje im u tom repertoaru postavlju moderni, metalni instrumenti. No, još je ugodnije iznenađenje bila minuciozno dorađena svirka čitavog ansambla, dosljedno vođena načelima povijesne obavještenosti. Zasluge za to najviše pripadaju dirigentu Mladenu Tarbuku, koji je, u skladu s baroknom izvodilačkom praksom, izvedbom ravnao svirajući čembalo.

Moglo bi se, doduše, primijetiti kako u nas ima već sasvim dovoljno čembalista koji bi dionicu continua znali realizirati i nešto maštovitije od Tarbuka. No, s druge strane, taj je manjak višestruko kompenzirao ostatak basovske sekcije, u kojem su sudjelovali violončelist Pavle Zajcev, kontrabasistica Helena Babić i izvrstan fagotist Petar Križanić. Općenito, čitav je gudački korpus iznimnu pozornost posvetio odbacivanju romantičarske geste, u korist suzdržanijeg, ali ne i manje ekspresivnog sviranje bez vibrata.

Takav je način sviranja osobito delikatan u komornim situacijama, u kojima bi i najmanje odstupanje od točne intonacije moglo ozbiljno narušiti sklad cjeline. No, Tarbuk i njegovi glazbenici bili su spremni riskirati, a taj se rizik u konačnici i isplatio. Posebno to vrijedi za izvedbe Vivaldijevog "Koncerta za dvije flaute, gudače i continuo u C-duru" i Bachovog "Četvrtog Brandenburškog koncerta", u kojima se dirigent odlučio za stilski utemeljenu, ali i iznimno osjetljivu postavu od po samo jednog instrumenta po dionici.

Rezultat je, međutim, bio prava svečanost baroknog komornog zvuka, koja se, premda na nešto drukčiji način, nastavila i u drugom dijelu programa, kada je izvedena "Prva suita u e-molu" iz Telemannovog ciklusa "Tafelmusik". Ovdje se predstavio nešto veći sastav, što je stvorilo moćniji, ali ne i manje transparentan zvuk, u kojem su na momente izrazito briozni gudači davali zdušnu podršku i dalje izvanrednim solističkim istupima Ivane Grašić Antonić i Darije Zokić.

Vrijednost čitavog ovog koncerta je višestruka. Jer, osim što je Simfonijski orkestar HRT-a pokazao da u svojim redovima ima niz vrsnih komornih glazbenika, na vidjelo je izašla i činjenica da Hrvatski barokni ansambl neće više dugo moći držati monopol na povijesno obavješteno izvođenje rane glazbe u Zagrebu. I to je dobro – jer, svaka je konkurencija dobra, pa bi u tom smislu u budućnosti mogli profitirati i HRBA, i HRT-ov ansambl, a, najviše od svih, i zagrebačka koncertna publika.

Trpimir Matasović

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici