ZAMP-ov namet na prazne medije: svi plaćamo, samo odabrani slave?

01.03.2007. Print | Pošalji link

Moglo bi se pomisliti da je djelatnost Hrvatske gospodarske komore jedna od posljednjih stvari kojima bismo se trebali baviti u programu koji je primarno usredotočen na kulturu.

No, kad Komora potpiše određeni sporazum s Hrvatskim društvom skladatelja, onda stvari već postaju zanimljivije. Konkretnije, dokument o kojem je riječ potpisan je sa ZAMP-om, agencijom Društva skladatelja zaduženom za zaštitu autorskih muzičkih prava, a puni mu naziv glasi "Sporazum o načelima i uvjetima za ostvarivanje prava na naknadu za reproduciranje autorskog djela za privatno ili drugo vlastito korištenje". Iza teško razumljivog naziva krije se uvođenje nameta na sve prazne nosače zvuka, slike ili teksta, kao i na uređaje za tonsko i vizualno snimanje. To, pak, znači da će taj namet biti primijenjen, a samim time i povisiti cijenu praznim CD-ima, DVD-ima, memorijskim karticama, USB stickovima, računalima, kamerama i još nizu drugih proizvoda. Prikupljena sredstva, a procjenjuje se da će biti riječ o otprilike tri milijuna kuna, trebala bi biti raspodjeljena autorima koji su oštećeni ilegalnim kopiranjem svojih radova, poput pjesama, filmova i još nekih, ali ne svih autorskih djela.

Protiv ovog sporazuma već su svoj glas digli ne samo uvoznici i distributeri informatičke opreme, nego i veliki dio nevladine scene koja promiče ideju slobodne distribucije softvera, umjetničkih i znanstvenih djela. Polemika je prilično žestoka – protivnici ove naknade već su ga prozvali "haračem", a pobornici "prvim kulturnim nametom koji su umjetnici u nas uspjeli nametnuti profitu i prvom stvarnom antikolonijalnom odredbom donesenom u Hrvatskoj". Autor prethodne izjave kojom se slavi "antikolonijalnost ZAMP-a" jest redatelj Hrvoje Hribar, jedan od rijetkih kulturnih djelatnika koji su podržali svojevrsno naplaćivanje neke buduće radnje, koja ni ne mora biti učinjena.

Činjenica je da slične odredbe već godinama postoje u većem dijelu europskih zemalja, a, kako ističe zamjenik direktora HDS-ZAMP-a Nenad Marčec, sporni sporazum ima temelje i u već postojećem hrvatskom zakonodavstvu, to jest Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2003. godine. Taj zakon definira naknadu za privatno kopiranje, koja je, iako dovedena u pitanje u međuvremenu potvrđena i od strane Ustavnoga suda. Marčec dodaje i kako "u svim zemljama Europske unije na snazi su takvi sustavi, osim u Velikoj Britaniji, na Cipru i na Malti, gdje je privatno kopiranje potpuno zabranjeno".

Marcell Mars iz "mame", koji je, između ostalog, i jedan od organizatora festivala "Sloboda stvaralaštvu", priznaje kako ono što se u svijetu obično naziva "blank tape levy" zaista nije ništa novo. No, ističe kako ovdje, osim samog ionako problematičnog koncepta, svakako treba postaviti i pitanje načina njegove primjene u konkretnom hrvatskom slučaju. Naime, "implementacija je negdje više, a negdje manje realna, a restriktivna regulacija intelektualnog vlasništva dovodi u društvu u konflikt različite interesne skupine". Dodaje, međutim, da "toliko konfliktna situacija, kakva se ovdje javlja na vrlo velikom broju razina, vrlo je problematična, i teško je da ćemo s ovom pravnom regulativom doći do nekih sretnih rješenja".

No, ako je već ZAMP-ov namet stvorio očito nemale konflikte, postavlja se pitanje zašto ga, kao i mnoge druge dvojbene propise, većina građana ipak prihvaća. Mars to tumači time što ljudi "prihvaćaju da ih zakon vidi kao kriminalce, a time i to da je danas vrlo jednostavno i lako kopirati, te da je to nešto što je inherentno digitalnim medijima, pa je teško da ćemo to razbiti ovakvom zakonskom regulacijom". Iz teksta sporazuma između Gospodarske komore i ZAMP-a može se iščitati kako se njime obeštećuju autori oštećeni ilegalnim kopiranjem. Samim time, uistinu se sve građane percipira kao kriminalce, s obzirom da sporni namet plaćaju svi koji kupuju prazne medije, bez obzira koristili ih oni u legalne ili ilegalne svrhe. No, Nenad Marčec iz ZAMP-a tvrdi kako je riječ o posve pogrešnoj liniji razmišljanja. Prema njemu, stvar je u tome "da je svim građanima dana mogućnost da kod kuće s legalnih nosača slike ili zvuka kopiraju za vlastite potrebe, što dosad nije bilo legalno, a danas je to moguće uz malu i simboličnu naknadu".

Marcell Mars, međutim, smatra kako je ta naknada, prema cjeniku kojeg su dogovorili Komora i ZAMP, sve samo ne "simbolična", te u tom smislu navodi i neke prilično konkretne pokazatelje. Primjerice, neki mp3 playeri od 128MB već danas koštaju samo osamnaest dolara, "a da je danas 1.7.2009., predložena bi visina nameta tom playeru povisila cijenu za pedeset posto". Stoga predviđa "da će 2009. cijena tog playera s predloženim cjenikom biti nekoliko puta veća od samog hardvera ili nosača". Posljedično, "marginalni će trošak biti tehnologija i ono što nam omogućava da komuniciramo, dijelimo i stvaramo, a većinu će činiti cijena koju određuje privilegirana skupina smatrajući da se jedino tom cijenom može izraziti ono što žele ostvariti". U ZAMP-u nas, pak, uvjeravaju kako do takve situacije ne bi trebalo doći. Jer, prema Nenadu Marčecu, "naknade su sada niske i trebale bi se postepeno povećavati, ali je glavni uvjet za to povećanje da ga tržište prihvaća". Upravo zbog toga "sporazum je predvidio da, ukoliko bi naknada previše opteretila proizvod, onda bi rast naknada bio zaustavljen, ili bi one bile čak i smanjene".

Čak i ako prihvatimo legitimnost ovih nameta, kao i ZAMP-ove tarife koje su među najvišima u Europi, ono što sporazumom nije regulirano jest na koji će se način autorima raspodjeljivati na taj način prikupljena sredstva. Nenad Marčec tvrdi da ni u tom pogledu nema ničeg spornog, "jer su pravila jasno određena i javno iskomunicirana". Konkretno, "temelj za raspodjelu bit će podaci o legalno prodanim nosačima zvuka, podaci o izvođenju na radijskim i televizijskim postajama, te rezultati direktne ankete među krajnjim korisnicima". S druge strane, Marcell Mars ipak upozorava da raspodjela na taj način prikupljenih sredstava jednostavno nije, niti može biti pravedna. Jer, "nije sporno da kreativni autori trebaju dobiti naknadu, ali ne ako je cijena koju društvo treba platiti takva ogromna količina tehnologije kontrole, ili diskriminacija onih koji tako ne misle". Naime, "postoji ogromna amaterska produkcija, koja nema tog zahtjeva za naknadom, a postoji i velik, dobro artikuliran pokret slobodne kulture, koji stvara svjestan konflikata koji proizlaze iz loših koncepata intelektualnog vlasništva i pripadajuće zakonske regulative".

Konflikt između privilegiranih i neprivilegiranih autora tako dovodi do mogućnosti nastanka posve apsurdnih situacija. Marcell Mars tako navodi Wikipediju, kao najveću ikad stvorenu enciklopediju. No, "ako je danas želimo staviti na određenu količinu CD-ova, kako bi je dobili svi učenici u Hrvatskoj, morat ćemo platiti namet koji ide, recimo, Madonni, koja nema apsolutno nikakve veze s Wikipedijom". A da je sustav nepravedan, razvidno je već i iz činjenice da je predviđeno kako će koristi imati samo autori koje štite ZAMP, zatim Udruga za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava ZAPRAF, te Hrvatsko društvo filmskih redatelja. U ZAMP-u tvrde kako je na taj način pokriven najveći dio ilegalnim kopiranjem oštećenih autora, jer su to "udruge koje štite sve nositelje prava u glazbi i filmu, domaće i strane, i svima će njima biti podijeljeno ono što im pripada".

Nasuprot tome, "svima" ovdje uopće ne znači svima, nego možda samo njima ili nekima. Što je s fotografima, piscima, dizajnerima ili znanstvenicima, koji svoje radove bilježe primjerice na CD i nakon što to učine, sredstva će automatizmom otići na, primjerice, Hribarov ili Severinin račun? Marcell Mars tvrdi kako je iz te skupine privilegiranih isključen uistinu nezanemariv broj drugih autora, i to ne samo izvan, nego i unutar područja intelektualnog vlasništva koja pokrivaju ZAMP, ZAPRAF i HDFR. Naime, "imamo ogromnu količinu podataka koji su vrlo vrijedni i za koju je velik dio društva zainteresiran, i to ne samo zbog zabave, nego i zbog edukacije, a ovdje sve to diskriminiramo zbog jednog segmenta kreativnih ljudi koji svoju kreaciju žele naplatiti, i nije ih briga koju će cijenu društvo platiti".

A da one koji su privilegirani uistinu nije briga ni za koga izvan njihovog povlaštenog kruga na određeni način priznao je i Nenad Marčec iz ZAMP a, rekavši da su se "organizirali oni koji imaju društva za kolektivno ostvarivanje prava, to jest oni koji su pokazali izraziti interes da ta prava ostvare". Što se svih ostalih tiče, "oni se trebaju organizirati, i ZAMP im je tu uvijek na usluzi da im pomogne oko toga, ali ipak moraju sami nekako posegnuti za svojim pravima". Siroti i siromašni hrvatski filmski redatelji, te estradne diskografske zvjezdice su posegnule, te će ovaj novac zato i ići njima. No, čak i kad bi se povećao krug korisnika blagodati ovog nameta, i dalje bi, prema Marcellu Marsu, ostao neriješen ključni problem ZAMP-ovog monopola. Jer, "ovdje se pretpostavlja da jedna agencija može zastupati cijeli segment produkcije, što je jasan monopolistički položaj, u kojem oni izabiru strategiju koga će i kako zaštititi". No, "pokazalo se da oni najbolje štite one koji su najpopularniji, a svima onima koji marginalno zahvaćaju tržišne niše takav položaj ne odgovara".

A to je situacija koju je očito teško ili nemoguće razriješiti na pravedan način. Pokazuje se tako nešto što u ZAMP-u jednostavno ne žele priznati, a posve je očito – da se jednu nepravdu, onu nanesenu autorima čija se djela ilegalno kopiraju, "ispravlja" još većom nepravdom, onom nanesenom svim onima koji nisu uključeni u povlašteni krug ZAMP-ovih štićenika. Bogatiji i popularniji tako će biti još bogatiji i popularniji, ne samo na račun svojih autorskih djela, nego i autorskih djela cijelog kulturnog i znanstvenog segmenta društva. Zašto? Zato što je to ZAMP za njih dogovorio, država blagoslovila, a javnost na to pristala.

Trpimir Matasović

Pročitajte i ...
Nova udruga za zaštitu autorskih prava vodi ZAMP na Ustavni sud

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici