Film o junacima Baba Višnjine ulice

04.08.2008. Print | Pošalji link

Baba Višnjina ulica jedna je od onih kakve svi prepoznajemo.

U malo siromašnijem dijelu grada, u njoj žive takozvani mali ljudi koji preživljavaju baveći se svim i svačim, a iza tih neprimjetnih života kriju se mnoge priče koje spadaju u one dvije poznate odrednice: život piše drame, odnosno vjerovali ili ne. Jednu od tih priča, onu o stanarima Baba Višnjine ulice na broju 38 ispričao je u svojem kratkom dokumentarnom filmu mladi hrvatski režiser Ivan Ramljak, koji je za taj rad dobio i posebnu nagradu na nedavno završenom Tabor Film Festivalu. Prethodno je pak prikazan na ovogodišnjem ZagrebDoxu i to u regionalnoj konkurenciji.

Ramljak je inače zaposlen kao urednik glazbe i filma u časopisu Klik, a poznat je i kao dugogodišnji voditelj Filmskih večeri u Močvari. Što se njegove filmske karijere tiče, do sada je bio najpoznatiji kao, uz Marija Kovača, jedan od autora prvih igranih uradaka u kojima se pojavila sinjska inačica Brucea Leeja, sada već slavni Bore Lee, a «38 Baba Višnjina ulica» njegov je prvi dokumentarni film.

Osim zanimljive i tranzicijski paradigmatske priče koju Ramljak otkriva u svojem filmu, i njegov nastanak se može smjestiti u istu kategoriju regionalnih kurioziteta. Riječ je o tipičnoj opsesiji međunarodne zajednice, a to je insistiranje na regionalnoj suradnji, koja bi trebala, smatra se, dovesti do pomirenja sada posvađane bivše socijalističke braće. Zato i ne treba čuditi da Hrvat ide u Beograd kako bi snimio svoj prvi dokumentarac, objašnjava Ivan Ramljak: «Prošlog ljeta održana je regionalna radionica poznatog francuskog dokumentarnog studija koji se zove Atelje Varan. Oni imaju običaj održavati takve stvari u kriznim lokacijama poput Ruande, a evo na red je došao i Balkan.»

Atelje Varan postavio je prilično rigorozan i zahtjevan program za svoju radionicu dokumentarnog filma, koji je od polaznika zahtijevao potpunu koncentraciju i predanost, te dosta fizičkog rada. Ivan Ramljak ističe kako se snimalo po unaprijed određenim pravilima, a koja su uključivala da je svatko sam svoj snimatelj, te da se smije snimati samo po deset minuta sirovog materijala odjednom, kako bi mladi dokumentaristi pažljivo birali što će i kada snimati.

Jedan od prvih zadataka s kojima su se polaznici ove dokumentarne radionice susreli jest obaveza da pronađu odgovarajuću temu za svoj kratki dokumentarac. Kao gost u Beogradu, balkanskoj metropoli u kojoj se skoro pa dva milijuna stanovnika bore sa svakodnevnim životnim kaosom, Ramljak je u svojoj potrazi zapravo slučajno naletio na temu i glavnog lika svojeg filma, jer se u dvorištu Baba Višnjine 38 našao na ilegalnom partyju, kakvi su u Beogradu standardna pojava.

Aleksandar Trbović, zvani Kojot ili Kole, glavni je lik «38 Baba Višnjine ulice», inače po zanimanju sitni, ali uspješni prevarant. On je također i dugogodišnji stanovnik Zagreba, koji je ovaj grad napustio početkom devedesetih. Njegov je otac bio visokopozicionirani oficir JNA, zamjenik Andrije Rašete, i nije bio oduševljen pacifističkim stavovima svojega sina, koji je htio emigrirati u Švedsku. Na kraju je pak u Beogradu radio na regrutaciji za slavonsko ratište, no većinom na takav način da je mnogima izmišljao bolesti i razloge zbog čega ne mogu biti mobilizirani.

Nakon što se odužio otadžbini, Trbović je zaplivao poduzetničkim vodama, i to u vrijeme rekordno galopirajuće inflacije u Srbiji. Tada se uspješan poduzetnik moglo biti jedino ukoliko bi se radilo na rubu zakona ili izvan njega, a jedna od prvih stvari koju je Trbović pokrenuo bio je fiktivni, ali vrlo profitabilni žigolo klub, kaže Ramljak, a za članstvo u njemu je muškarcima naplaćivao 30 maraka. U kratkom roku mu se javilo njih 600 i platilo traženi iznos, no nije se javila niti jedna žena zainteresirana za njihove usluge, a Kojotu je ostao veliki novac.

Nakon toga Kojot bi svake dvije-tri godine osmislio novu prevaru, pomoću koje bi u relativno kratkom roku zaradio veliku količinu novaca, pa bi zatim neko vrijeme živio od toga. Žigolo klub pratila je prodaja posebnih ukrasa za torte, ali i masovna distribucija ružičastih naušnica koje su se reklamirale kao lijek protiv pretilosti, što naravno nisu bile. U «38 Baba Višnjinoj ulici» prikazano je kako je Trboviću konačno uspjelo da bez imalo truda dođe do značajne količine novaca, više od 100.000 eura, a riječ je o tome da su svi stanari te adrese dobili izdašne ponude za svoje stanove, jer se na toj lokaciji želi izgraditi velika podzemna garaža, a investitor je poznati srbijanski košarkaš Saša Đorđević.

Ivan Ramljak taj dio Beograda uspoređuje sa zagrebačkim Trnjem, dakle malo zapušteniji kvart, ali ipak blizu samog centra grada, a zanimljivo je i primijetiti kako se građevinski pothvati kod nas i kod istočnih susjeda odvijaju na sličan način. Ključna u svemu je podrška gradskih vlasti velikom kapitalu, te pokušaj malih ljudi da u svemu tome izvuku i nekakvu korist za sebe, ako već javne koristi neće biti. «38 Baba Višnjina ulica» uzima Trbovića kao svojeg vodiča, koji pripovijeda tko je na toj adresi sve živio, i koliko je tko od stanara dobio novaca za prodaju svojega doma. Ramljakov petnaestominutni film završava zabavnim kadrovima stanara ispred njihovih stanova, s popisom, koliko je svatko od njih uspio dobiti novaca od investitora. Trbović je, naravno, dobio najviše, i to jednostavnom metodom čekanja, pa je svoj stan prodao posljednji. S obzirom na nepostojeći financijski proračun i unaprijed zadana ograničenja u snimanju, Ramljak je imao dosta sreće kada je u pitanju pronalazak i dolazak bivših stanara.

«38 Baba Višnjina ulica» prikazan je, da podsjetimo, na ovogodišnjem ZagrebDoxu, a u domaćoj konkurenciji igrao je i na Tabor Film Festivalu. Između ove dvije manifestacije bili su pak Dani hrvatskog filma, na kojima se Ramljakov film nije moglo pogledati, jer je tako odlučila selektorica Nana Šojlev. Dotična, kao i ovogodišnje izdanje  DHF-a, najviše će ostati zapamćeni po sukobu interesa selektorice Šojlev, koja još neke zanimljive naslove nije uvrstila u svoju selekciju, iako je u konkurenciju pripustila radove koje potpisuje kao urednica na HTV-u, što je eklatantan primjer sukoba interesa. Ivan Ramljak pomalo ironično komentira tu situaciju, u kojoj njegov film nije prošao te i takve kriterije Nane Šojlev: «Zanimljivo je da je moj film prošao na ZagrebDoxu, gdje je bilo prijavljeno stotinjak filmova, te je nagrađen na Taboru, gdje je pak bilo prijavljeno više stotina kratkih dokumentaraca iz svijeta. Nenad Puhovski i poznata švedska dokumentaristica Mia Engberg su ga dakle prepoznali, ali sve to ipak nije bilo dovoljno da uopće bude prikazan na DHF-u.»

U svakom slučaju, Ramljak uskoro nastavlja s radom, a do kraja godine posvetit će se jednom igranom i jednom dokumentarnom projektu. Njegov kratki igrani film u okviru «Zagrebačkih priča» zvat će se «Najpametnije naselje na svijetu», dok će se dokumentarac o queer elemetima jugoslavenske kinematografije snimati u produkciji Queer Zagreba. Ramljak napominje kako će najviše posla i živaca u svemu vjerojatno otići na dobivanje prikazivačkih prava za sve filmove čiji bi isječci trebali biti dio tog dugometražnog dokumentarnog filma, čija se premijera za sada očekuje krajem sljedeće godine. «38 Baba Višnjina ulica» se pak pokazala kao dobar dokumentarni početak ovog mladog autora, koji u hrvatski filmski mainstream nije ušao uobičajenim putem studiranja na Akademiji dramske umjetnosti, nego alternativnim putem, od filmofila do autora, što u svijetu i nije toliko neuobičajeno.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Nakon Zagreba, Ivan Ramljak oslobađa i Sarajevo od nasilja
Ivan Ramljak i Marko Škobalj predstavili 'Oslobođenje u 26 slika'
Zagrebačke priče
Sve što ste htjeli znati o Booksinom kvizu, a niste se usudili pitati!
Alternativa petku na Hitnoj pomoći - Booksin kviz!
Uspjesi filma '38 Baba Višnjina ulica'
Rezultati natječaja 'Zagrebačke priče'

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici