Philippe Bober: Filmska remek-djela ne nastaju ako se čeka državna potpora!

25.08.2008. Print | Pošalji link

Jedna od stvari koje će vas Sarajlije uvijek priupitati jest i kako vam se sviđa njihov grad.

Naravno, što ste slavniji gost to se očekuje veća ganutost nad potresnom sudbinom grada za vrijeme rata, kao i oduševljenost načinom kako je započet Sarajevo Film Festival, u zadnjoj godini opsade, kada su kopije filmova stizale u ruksacima koje se moralo prenositi preko planine Igman i pod zaštitom Ujedinjenih naroda. Nakon toga očekuje se pohvala gostoprimstvu domaćina, kao i opuštenoj festivalskoj atmosferi, a često se zna spomenuti i sarajevska filmska publika, koje inače ima toliko da u glavnom gradu Bosne i Hercegovine jedva preživljavaju dva kina s redovitim repertoarom.

U svakom slučaju, komplimenti se očekuju, jer nitko ne voli Sarajlije kao oni sami sebe, a Sarajevo Film Festival jedna je od rijetkih prilika u nestabilnoj državi kada svi mogu osjećati kako stvari idu u dobrom pravcu. No, tih desetak dana u drugoj polovici kolovoza ipak nisu dovoljni kako bi promijenili sarajevsku postratnu stvarnost, koja uključuje ulično nasilje, privatizacijske pljačke, socijalnu ugroženost i svugdje prisutnu korupciju, no grad se čini živim i boljim nego što doista jest.

Ipak, nekim ljudima zna biti dosta priče o posebnosti Sarajeva, a ove godine takav je bio poznati britanski redatelj Mike Leigh, koji je SFF posjetio prvi puta prije osam godina i od tada je bio česti gost. Sve to ipak nije spriječilo nekog nadobudnog Sarajliju da ga za vrijeme javnog intervjua priupita o utiscima o Sarajevu, a Leigh je nestrpljivo odgovorio: «Moje iskustvo sa Sarajevom je takvo da mrzim Sarajevo. Ne znam zašto stalno ovdje dolazim i to se uvijek pitam. Ljudi se negostoljubivi, festival je grozan, i svima mogu dati savjet da ovdje nikada ne dolaze, jer ovo je grozno mjesto. Sve ovo govorim jer me se opet poziva da kažem nešto vrlo očito, a to je da očito volim i ovaj grad i ovaj festival, otvoren za sve ljude i inteligentno napravljen.»

Javni intervju s Mikeom Leighom bio je dio popratnog programa «Kafa sa…», u kojem se Sarajlijama predstavljaju gosti festivala, a specifičan je po tome što se u publici nalaze i filmski znalci, ali i oni koji o filmu pojma nemaju, ali žele vidjeti nekoga slavnoga. Tako je i moguće da se Mikea Leigha upita po kojim kriterijima bira scenarije, iako svatko upućeniji zna da je ovaj autor poznat po tome kako nikada nema scenarij, nego do priče dolazi kroz višemjesečni proces proba s glumcima. Leigh ovoga puta nije baš bio raspoložen za širenje ljubavi, te je na to pitanje rekao kako je glupo, a također je prijetio i da će otići i prekinuti intervju.

Mnogo suzdržaniji i pristojniji bio je scenarist Charlie Kaufman, kojemu je ovo, doduše, bilo prvo gostovanje u Sarajevu, gdje je promovirao svoj režiserski prvijenac «Sinegdoha, New York». Kaufmanu se netko iz publike požalio kako piše nerazumljive dijaloge, što je Oscarom nagrađenog scenarista «Adaptacije» i «Vječnog sjaja nepobjedivog uma» pomalo zbunilo: «Ne dovodim u pitanje to što govorite, no možda vam dijalozi ne bi bili toliko teški da su pisani na vašem materinjem jeziku. Pišem na engleskom jer je to jedini jezik kojega znam, ali nikada nisam čuo da su moji dijalozi nerazumljivi. Možda je problem u prijevodu? Nikada ne idem namjerno učiniti svoje scenarije teškima, a volim kada je dijalog pomalo neugodan, jer to je smiješno. Čuo sam da ima ljudi koji ne mogu pratiti moje priče, ali se na dijaloge još nitko nije žalio.»

Osim uspješnosti u dovođenju poznatih gostiju, s napomenom kako je najveća zvijezda ove godine bio Kevin Spacey, SFF se može pohvaliti i projektima čiji je cilj razvoj regionalne kinematografije, sa Sarajevom kao njenim središtem. Prvi je CineLink, koprodukcijski market koji već godinama funkcionira, a drugi je od prošle godine pokrenuti Talent Campus. Na njemu se okupljaju mladi filmski radnici iz regije, koji su onda u prilici stvoriti kontakte s producentima iz cijeloga svijeta.

Zbog dobrih rezultata SFF-u i njegovoj direkciji progleda se kroz prste čak i kada je riječ o jasnim propustima ili skandalima, kao što je prije nekoliko godina festival zatvoren izostankom projekcije, jer organizatori nisu imali tonski zapis filma koji su trebali pustiti. Poseban propust bio je što to oni očito nisu znali prije nego što su pustili film, koji je prikazivan nekoliko minuta bez zvuka. Takvih primjera nema mnogo, ali se događaju, no oko SFF-a većinom je stvorena atmosfera nekritičke podrške, a svatko tko ima reći nešto negativno o festivalu odmah postaje izdajnik. Takav odnos festivalske direkcije najviše su na svojim leđima osjetili domaći mediji, u čemu iskustva ima i Ahmed Burić, dugogodišnji urednik u tjedniku «Dani», a zatim i u dnevniku «Oslobođenje», koji kaže kako direkcija SFF-a očekuje da ih se uvijek, bez iznimke, hvali. «S druge strane, neupitna je činjenica da cijeli grad oživi za vrijeme trajanja festivala, te da SFF ima veliko kulturno, ali i društveno značenje u BiH, ali i šire.» Sve pozitivne aspekte SFF-a nitko ne dovodi u pitanje, naglašava Burić, «ali onda ne bi trebao biti problem ukazati na pogreške».

O spoju svjetskog glamoura i bosanske stvarnosti već se pisalo, a najindikativniji primjer tog nesrazmjera jest crveni tepih ispred Narodnog pozorišta, na kojem se pojavljuju zvijezde, dok izvan ograđenog prostora, na zelenom pločniku, stoje djeca-prosjaci. Ahmed Burić ističe kako je ove godine direktor Mirsad Purivatra napomenuo i kako postoji mogućnost preseljenja SFF-a izvan Sarajeva, ukoliko se festivalu ne prepusti zgrada Doma armije u centru grada, u kojoj je posljednjih godina press ured. Komentirajući sve to, Burić kaže kako bi «raditi SFF izvan Sarajeva imalo smisla kao pisati doktorat o glazbi na Prirodno-matematičkom fakultetu».

U filmskom smislu, 14. izdanje Sarajevo Film Festivala nije ponudilo veliki broj pamtljivih filmova. SFF je poznat po obimu i raznolikosti svojih programa, u kojima se inače mogu odgledati i najveći canneski hitovi kao i nepoznati dragulji koji svoju svjetsku premijeru imaju u Sarajevu, no ovo je, čini se, bila jedna od slabijih godina. Slična situacija bila je u natjecateljskom programu, gdje su bila čak četiri turska filma, ali bez velikog odjeka među kritikom ili publikom. Ahmed Burić ističe kako je mogući problem Regionalnog programa, u kojem igraju filmovi u konkurenciji za glavnu nagradu, zadržavanje iste selektorice, Elme Tataragić, koja preferira filmove mladih autora.

U toj konkurenciji na kraju je najboljim proglašen «Buick Riviera» Gorana Rušinovića, inače hrvatsko-bosanska koprodukcija, koja je stasala baš na CineLinku. Isti je film, snimljen prema romanu Miljenka Jergovića, osvojio nagradu za glumu, koju su podijelili Leon Lučev i Slavko Štimac u ulogama dvojice glavnih i skoro pa jedinih protagonista. Posebno priznanje žirija kojim je predsjedao Nuri Bilge Ceylan dodijeljeno je austrijskom filmu «Mart», dok je nagrada za najbolju žensku ulogu otišla u Tursku. Ova godina se čini vrlo uspješnom za hrvatski film, koji svoj «boom» izgleda ima samo u Sarajevu, ali ne i na drugim svjetskim festivalima. Ono pak što strancima i dalje nije jasno jest oslonjenost regionalnih kinematografija, dakle i one hrvatske koja si utvara da je lokalna filmska sila, na državni novac.

Jedan od onih koji imaju iskustva u produkciji nezavisnih i niskobudžetnih filmova jest i producent Philippe Bober, koji je do sada radio s Larsom Von Trierom, Ulrichom Seidlom i Carlosom Reygadasom, namjerno birajući naizgled neisplative naslove. Bober je ujedno i selektor programa Novi tokovi, u kojem se prikazuju najzanimljiviji naslovi iz svjetske produkcije, a birani su, kako kaže, po jasnim kriterijima: «Jedan kriterij je da se radi o prvom ili drugom filmu tog režisera. Drugi je filmski jezik, koji treba biti inovativan. Tražim filmove koji će biti izazov, a prema tome je usmjeren i festival kada je riječ o ovom programu. Želim naći filmove koji izmišljaju nešto novo, koje su snimili mladi autori, često ispod 30 godine, i to s malim budžetima.»

Zahvaljujući svemu spomenutom, Novi tokovi su poznati među festivalskom publikom kao program koji može isprovocirati i masovno napuštanje projekcije, što je ove godine ipak izostalo. Kada je pak riječ o produkciji filmova, Bober ima savjet za sve mlade filmaše iz regije: «Ovdje su filmovi preskupi. Ova regija nije bogata i nije mi jasno, niti se može racionalno opravdati, zašto je film skuplji u BiH nego u Tokiju. Svake godine u Novim tokovima selektiram filmove s ekstremno niskim budžetom, nekad ispod 100 tisuća eura, a takvih filmova ovdje nema. Pravi filmaši trebaju jednostavno uzeti kameru u ruke i snimati. Treba riskirati bankrot i raditi najbolje s onim što imaš, jer remek-djela ne nastaju ako se čeka državna potpora.» Nadamo se kako su pripadnici hrvatske navodne regionalne filmske sile, koji ni ne žele ustati ujutro ako država ne ispljune par milijuna kuna džeparca, sve ovo čuli. Možda i zapisali.

Na području bivše Jugoslavije rijetko se kada rade stvari koje se ne oslanjaju na državu ili vlast, a takav je, uostalom, i Sarajevo Film Festival, koji je, osim sponzorski, financiran i od strane Kantona Sarajevo i Vlade Federacije BiH. U cijeloj priči oko SFF-a može se naći dosta detalja koji se ne uklapaju, ali svima je jasno kako vrline ove manifestacije višekratno nadmašuju mane. Uz SFF, Federacija BiH najviše sponzorira Dane Matice Hrvatske u Mostaru, što pokazuje kako se u BiH teško može izbjeći nacionalni ključ, no razlika između ova dva događaja jest da je jedan od lokalne, dok je drugi od regionalne važnosti. Pokušajte pogoditi koji je koji.

(G.D.)

Pročitajte i ...
Nagrađivani 'Kenjac' Antonia Nuića krenuo u kina
Nakon festivala u regiji, 'Kenjac' premijerno u Zagrebu
Sarajevo Film Festival 2009.
Sarajevo Film Festival ponovo ugošćuje velike zvijezde
'Iza stakla' - novi film iza Zrinka Ogreste
'Iza stakla' - film o ljubavnom trokutu
Direkt slavi stotu epizodu
Fade In slavi 100 epizoda Direkta
Phillipe Bober: 'Filmovi koji se snimaju u regiji, skuplji su od onih koji se snimaju u Tokiju!'
Sarajevo Film Festival u završnici

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici