Austrijska avangarda u Zagrebu

26.09.2008. Print | Pošalji link

Austrija je u svijetu najpoznatija po Alpama, Mozartu i pripadajućim mu slatkišima.

Ali, poznata je i po ekstremno desnim političarima poput Hitlera i Haidera, te umjetnicima čiji je status u domovini često obrnuto proporcionalan poštovanju i divljenju koje izazivaju u ostatku svijeta. Austrijanci baš i ne vole kritičnost prema vlastitoj prošlosti, obilježenoj nacističkim zločinima, ali i sadašnjosti, u kojoj se isti mračni impulsi izražavaju kroz mržnju prema strancima, takozvanim Ausländerima. Zato i ne čudi dugi niz slavnih imena, od Thomasa Bernharda preko Elfriede Jelinek i Michaela Hanekea, čija se književna i filmska djela obožavaju svugdje osim u njihovoj domovini, gdje ih se smatra državnim neprijateljima. U istu skupinu spada i neuobičajeni filmski pokret nastao šezdesetih godina prošlog stoljeća, prozvan Austrijska filmska avangarda.

Djela filmaša poput Kurta Krena ili Petera Kubelke u vrijeme nastanka izazivala su sablazan kod bečkih K&K malograđana, a danas ih ti isti ljudi slave kao kremu svjetskog eksperimentalnog filma. Neupitno je da oni to i jesu, ali je zanimljivo primijetiti kako je ono što je prije četrdeset godina bilo nezamisliv skandal i povod za progon danas u istom gradu i u istoj državi izloženo u muzejima i na programu bečkih kino-klubova.

Fenomenu austrijskog eksperimentalnog filma koji je odavno i svjetski prepoznat i valoriziran posvećena je i ovogodišnja publikacija Međunarodnog festivala eksperimentalnog filma i videa, odnosno 25FPS-a, koju su uredile Mirna Belina i Marina Kožul. Knjiga nazvana «Austrijska filmska avangarda» zapravo je zbornik tekstova o ovom pokretu, u kojem se obrađuje njegov nastanak, ali se također i interpretiraju njegovi najvažniji radovi. Uvodnik je napisao Gerald Weber, inače distributer eksperimentalnih filmova koji u Austriji i danas dobro stoje. Početak svega povezuje se s jednim i danas kontroverznim umjetničkim pokretom, naglašava Weber: »Akcionizam je bio izrazito radikalna forma umjetničke produkcije ranih šezdesetih godina. Austrija je inače reakcionarna i konzervativna država, što znači da se tako gledalo i na kulturu. Akcionisti se nisu na to obazirali te su nastupili radikalno, što je za neke ljude bilo doslovno nezamislivo da se sve na taj način dovodi u pitanje. Primjerice, slikarstvo su Austrijanci uvijek smatrali klasičnom umjetnošću, a akcionisti su to odbacili, te su uveli živo ljudsko tijelo kao predmet umjetnosti.»

Najpoznatiji primjeri ovih radikalnih performansa uključivali su nasilje, korištenje tjelesnih izlučevina i golih tijela, a sve je imalo i snažnu notu seksualiziranosti, što je u šezdesetima za Austrijance također bio šok. Avangardni filmaš Kurt Kren svoju je karijeru započeo snimajući u akciji akcioniste Hermana Nitscha i Otta Muehla, no njegovi radovi su u vizualnom smislu bili potpuno originalni. No, u tematskom smislu odmah se dogodila i podjela, na koju ukazuje i austrijska kustosica i eksperimentalna redateljica Michaela Grill: «Dvije su škole nastale, jedna koja se izrazito bavi tijelom, dok se druga koncentrira na film kao materijal, te percepcijom filmskih efekata i situacija. Te dvije teme su i danas ključne za austrijsku filmsku avangardu, koja je u međuvremenu došla do svoje četvrte generacije. Iz druge generacije najvažnija je VALIE EXPORT.»

Ona je pak bila prva žena u muškoj skupini filmaša, te je krajem šezdesetih svojim feminističkim eksperimentima na filmu izazvala međunarodnu pažnju. Kod kuće na nju, kao uostalom i na ostale avangardiste, nisu toliko blagonaklono gledali, pa su EXPORT i Kurt Kren u jednom trenutku emigrirali iz države. Kako je do toga došlo objašnjava Gerald Weber: «Kurt Kren nije uspio dobiti ni minimalna sredstva za svoje filmove i nikada nije imao novaca, a Austriju je napustio jer je imao i problema zbog svoje povezanosti s akcionistima. Prvo je otišao u Njemačku a onda u Ameriku, gdje je neko vrijeme čak radio i kao građevinac. No, cijelo vrijeme je snimao filmove te razvijao svoju estetiku, snimajući 16-milimetarske filmove. U Austriji je doživio umjetničko priznanje tek u osamdesetim godinama.»

Za razliku od Krena, Peter Kubelka se uspio etablirati u svojoj domovini te je eksperimentalni film čak uveo i kao regularni tjedni program u Austrijski filmski muzej, a također je utjecao i kao profesor na nove generacije austrijskih avangardista. Za Michealu Grill razlika u statusu Krena i Kubelke rezultat je njihovih različitih karaktera: «To ima veze s time kako se gradi kanon, te koliko se radi na vlastitom statusu, što je Kubelka itekako činio. Često se pozivao i na svoje prijateljstvo s Jonasom Mekasom, te je vodio i skupinu filmaša koja je imala međunarodne uspjehe, dok su oni koji nisu pripadali tom krugu bili isprva zanemareni, jer avangardni film nije za široku publiku.»

S obzirom na sve međunarodne uspjehe austrijska država u jednom trenutku više nije mogla ignorirati umjetnički ugled domaćih avangardnih filmaša, što je dovelo u konačnici i do pozitivnih pomaka, ističe Grill, pa je osamdesetih godina uvedena  izdašna državna potpora eksperimentalnom filmu. Tako su osim već spominjanih Krena, Kubelke i VALIE EXPORT u svijetu prepoznati i mlađi autori kao što je Peter Tscherkassky, a najnovija, četvrta generacija austrijskih eksperimentalista dobro se povezala s bečkom glazbenom elektronskom scenom, te tako afirmirala.

Kroz priču o konačnom uspjehu austrijske filmske avangarde zrcali se i razvoj austrijskog društva, oduvijek duboko podijeljenog na progresivni i konzervativni dio, po čemu ova država i nije toliko različita u odnosu na Hrvatsku. Jučerašnji neprijatelji morala i svega svetoga danas su velikani umjetnosti kojima se daju državne mirovine, a nešto slično se uostalom dogodilo i kod nas nakon pada komunizma. Ključna je razlika u tome što su u Austriji odlučili slaviti eksperimentalne filmaše dok su kod nas taj privilegij doživjeli političari.

(G.D.)

Pročitajte i ...
Objavljena 'Poetika glazbe' Igora Stravinskog
Stravinskijeva poetika u tragovima
Posjetitelj - Ljiljana Todorović
Kaligula - Tomaž Pandur
I homoseksualci su bili žrtve nacizma
Otvorena izložba o nacističkom teroru nad homoseksualcima
Mein Kampf bez konteksta
Hrvatima za «Mein Kampf» nije potreban kontekst?
All Right - Nemanja Cvijanović
Fragmenti o postmodernizmu, medijima, politici, Americi i filozofiji

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici