'Povijest filma' posljednja knjiga Ante Peterlića

28.11.2008. Print | Pošalji link

Prvi susret s filmom kao umjetnošću mnoge generacije su doživjele zahvaljujući tadašnjoj Televiziji Zagreb i Anti Peterliću, tvorcu i voditelju odlične emisije «Što je film».

U njoj je utemeljitelj filmologije i filmske teorije u Hrvata jezikom jasnim svakom djetetu objašnjavao filmske fenomene koje i mnogima odraslima do tada nisu bili poznati. No, Peterlićeva televizijska karijera tek je jedan dio preokupacija ovog svestranog čovjeka, koji se okušao i u ulozi režisera, snimivši 1969. svoj jedini igrani film, za to doba nevjerojatno moderni «Slučajni život».

Ipak, nakon što je ovog ljeta u 72. godini života Ante Peterlić preminuo postalo je jasno kako je najviše traga ostavio kao filmolog, zahvaljujući kojem imamo i Filmsku enciklopediju u izdanju Leksikografskog zavoda, kao i generacije studenata zagrebačkog Filozofskog fakulteta, koji su na Peterlićevim predavanjima upoznavali osnove filmske teorije. Jedan od njih bio je i Nikica Gilić, koji danas drži katedru koju je osnovao Peterlić, a svojeg mentora se sjeća kao «jednog od najpopularnijih predavača. Bio je karizmatičan i imao je veliko znanje, ali ste mu se uvijek mogli približiti sa svakim mogućim pitanjem. Imao je gard veselog cinika i tako je šarmirao studente. Kasnije sam i ja počeo pisati o filmu, pa onda postao i njegov asistent.»

Zbog svega spomenutog Gilić je ispao savršen priređivač posljednjeg Peterlićevog publicističkog djela, «Povijest filma», na kojem je ovaj autor radio i na bolesničkoj postelji. Peterlićeva originalna ideja bila je napisati sintetsku povijest sedme umjetnosti, u kojoj bi se dao sveobuhvatan prikaz razvitka ovog medija. No, uspio je tek ostaviti iza sebe veliku zbirku fragmenata te opći raspored mogućih poglavlja i to za prvih pola stoljeća postojanja filma. Zbog toga ova knjiga ima podnaslov «Rano i klasično razdoblje», a posao Nikice Gilića bio je sve to spojiti u smislenu cjelinu.

Posebna pažnja kod priređivanja posljednje knjige Ante Peterlića posvećena je tome da se očuva njegov karakteristični stil, lišen uobičajenog profesorskog dociranja i nepotrebnog gomilanja kompliciranih izraza, objašnjava Gilić: «Njegov ideal je bio izražavati se svakodnevnim jezikom. Čitajući Peterlića moguće je shvatiti koliko razina može imati jedan tekst, a samo rijetki mogu tako pisati.»

Jedna od osnovnih znanstvenih teza Ante Peterlića jest ona o vrlo brzom razvoju filma, koji je kolektivno stvorena umjetnost, pa tako i prijemčiviji promjenama u društvu. Također, film se i tehnički uvijek mijenja i poboljšava, pa danas u njegovom razvoju veliku ulogu igra digitalni video, koji prije dvadesetak godina nije ni postojao. Stav o umjetničkoj superiornosti filma može se naći i u ovoj knjizi.

Još jedna zanimljivost ove «Povijesti filma» jest i Peterlićevo izbjegavanje autorske teorije, koju je pedesetih godina prošlog stoljeća formulirao francuski kritičar Andre Bazin. Ona je pak nakon toga postala dominantna među filmolozima Peterlićeve generacije, ali je pristup koji je on izabrao za ovo djelo bitno drukčiji, sintetski pristup.

Težnja Ante Peterlića da izbjegne partikularni način proučavanja filma vidi se i kod većine ostalih naših filmologa, za koje se može reći da su izašli ispod Peterlićeve kabanice. Nikica Gilić, kao jedan od njih, napominje kako Peterlić nikada nije ograničavao svoje kolege, te da su njegovi učenici pisali radove o svemu što su željeli, pa je tako bio i mentor onima koji su se bavili, primjerice, feminističkom teorijom.

U raznim anketama za najbolje filmove svih vremena Peterlić je uvijek izdvajao remek-djela Johna Forda, Akire Kurosawe i Roberta Bressona, režisera koji su vrhunce doživjeli od tridesetih do šezdesetih godina prošlog stoljeća. No, pojava francuskog Novog vala pokazala je što se još sve može napraviti s filmskom formom, koja se nikako ne prestaje razvijati, pa se postavlja pitanje je li Antu Peterlića možda u jednom trenutku pregazilo vrijeme. «Ako ste čitali zbirku njegovih kolumni iz Vijenca, tu možete naći tekstove koji povezuju Jim Jarmusha s Belom Tarrom, a pristupano im je na bolji način nego u jednom Sight & Soundu. Njegova živost što se tiče filma bila je sustavna i neupitna. Vrijeme ga nije pregazilo», odgovara Nikica Gilić.

«Povijest filma» se čini kao odgovarajući epitaf svojem autoru, filmologu i teoretičaru koji je oduvijek težio objedinjavanju i ukazivanju na poveznice, a ne na različitosti. Ovo izdanje pojavilo se u nakladi Hrvatskog filmskog saveza tek nekoliko mjeseci nakon smrti Ante Peterlića, podsjećajući nas još jednom na prazninu koju je ovaj vrsni intelektualac za sobom ostavio.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Zoran Tadić u 'Ogledima o hrvatskom dokumentarcu'
Sjećanje na Zorana Tadića
Ante Peterlić - 'Povijest filma'
Objavljene 'Filmske vrste i rodovi' Nikice Gilića
Zagreb Film Festival još duži i bogatiji
Umro Zoran Tadić
Umro Ante Peterlić

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici