'Budućnost je ovdje' - nova knjiga Srećka Horvata

04.02.2009. Print | Pošalji link

Iako je prvi ikad snimljeni film prikazao ulazak vlaka na stanicu, nije bilo potrebno puno vremena da se tada novi medij okrene i temama koje s trenutnim i stvarnošću nemaju previše direktne veze.

Tako su u drugom desetljeću postojanja filma nastali i prvi klasici fantastike poput «Puta na mjesec» Georgea Meliesa, a uskoro se na filmskom platnu počela zamišljati i budućnost čovječanstva. Jedan od prvih, a svojim utjecajem i jedan od najvažnijih filmova te vrste bio je «Metropolis» Fritza Langa iz 1927. godine, u kojem je ovaj njemački autor prikazao kapitalistički razvoj kao noćnu moru civilizacije, u kojoj sada postoje samo mase, dok su pojedinci zanemareni.

I dok su se ranije u umjetnosti književnici i filozofi u podjednakoj mjeri zanimali za utopije i distopije, u dvadesetom stoljeću je prevagnuo interes za strašnu verziju budućnosti, vjerojatno i zato što sadašnjost nije puno bolja. A to je, otprilike, i osnovna teza nove knjige mladog teoretičara Srećka Horvata «Budućnost je ovdje», s ključnim podnaslovom «Svijet distopijskog filma». U njoj Horvat kroz dvadesetak eseja obrađuje razne filmove koji se tematski vežu za mračnu budućnost čovječanstva, što se, naravno, manifestira na više načina.

Ipak, s obzirom da je distopijski film relativno otvorena i nerazrađena žanrovska odrednica, Horvat je najprije morao odrediti što će mu biti konkretan predmet analize: «To je bio najveći problem s kojim sam se suočio pri pisanju ove knjige, jer distopijski žanr postoji za sada tek kao podskup science-fictiona. No, zato naglašavam da je svaka klasifikacija proizvoljna.»

Na kraju se u tekstovima spominju brojni manje ili više poznati znanstveno-fantastični filmovi, ali i crna komedija Stanleya Kubricka «Dr. Strangelove». No, i sam Srećko Horvat navodi da ima naslova koji se možda formalno ne uklapaju u odrednicu distopijskog filma, ali su bez obzira na to zaslužili uvrštavanje, poput «Anđela uništenja» Louisa Bunuela.

Zajednička nit svih filmova o kojima Horvat piše u knjizi «Budućnost je ovdje» sadržana je zapravo u naslovu same knjige, inače u izdanju Hrvatskog filmskog saveza. Autor tvrdi kako današnji prikaz sutrašnjice najviše govori o onome što se događa sada, te da se strahovi, opsesije i ideje, koje su trenutno aktualne, ubacuju u ono što je nominalno nepostojeće: «Svi ti filmovi govore o društvu danas, a ne društvu, recimo, 2050. iako im se je radnja smještena u to vrijeme. Tako se mogu naći refleksije na naše ekonomske probleme ili terorizam.»

Spomenuti filmovi, ali i svi ostali o kojima Horvat piše, ogledalo su vremena u kojem nastaju, a na primjeru remakea se može vidjeti kako se kontekst itekako mijenja kroz dva-tri desetljeća, objašnjava Horvat: «Odličan primjer je 'Dan kad je zemlja stala'. U najnovijoj verziji iz 2008. godine - koji na žalost nisam uspio uvrstiti u knjigu - vanzemaljac, kojeg glumi Keanu Reeves, dolazi upozoriti Zemljane na ekološku katastrofu i ljudsko uništavanje prirode. No, u prvoj verziji iz pedesetih godina film se bavio Hladnim ratom i nuklearnim oružjem.»

S druge strane, odavno u filmskoj teoriji postoji i stav kako filmovi mogu predviđati budućnost, a jedan od banalnijih primjera toga jesu brojna kinematografska uništenja New Yorka, koja su se na kraju i ostvarila u napadu na Svjetski trgovački centar 11. rujna 2001. Neki radikalniji teoretičari zato smatraju filmove nekom vrstom pripreme širokih narodnih masa na smrt i totalitarizam, a ovu tezu najdetaljnije je razradio njemački teoretičar Sigfried Kracauer u svojoj klasičnoj studiji «Od Caligarija do Hitlera». U njoj Kracauer iznosi tezu kako su njemački ekspresionistički filmovi dvadesetih godina prošlog stoljeća, sa svojim makabričnim temama i vizualnim identitetom, zaslužni za konačni uspon nacizma. Srećko Horvat na to gleda drukčije: «Distopijski filmovi predstavljaju izvrsnu društvenu kritiku. Oni stvaraju određeni a-ha efekt, kada se gledatelj zamisli nad onime što je vidio i koliko to sve ima veze s realnošću.»

Istina je vjerojatno negdje između, te ovisi ponajprije o gledatelju, jer dok će jednome neki film biti oštra analiza totalitarizma, drugome će biti odlična uputa za ostvarivanje svojih ciljeva. Kako bi svoje teze provjerio prije objavljivanja, Horvat je iscrpno diskutirao i s filmskim kritičarom Damirom Radićem, kojem se na kraju knjige i zahvaljuje.

Distopijski film, ali i film uopće, već su bili prisutni u teorijskim tekstovima Srećka Horvata, a u «Budućnost je ovdje» zauzimaju centralno mjesto. Film je naslijedio političku korektnost, urbanizam i terorizam kao Horvatu bliske teme, kojima se bavio prije, a što se tiče sljedeće knjige ovog produktivnog autora, njena tematika mogla bi iznenaditi mnoge. Naime, u skladu sa svojom eklektičnom prirodom, ali i Ronaldom Barthesom kao jednim od uzora, Srećko Horvat će pisati o ljubavi. Čini se da će to zapravo ponovo biti knjiga o distopiji.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Srećko Horvat voli (i) kroz znakove
Srećko Horvat objavio još jednu knjigu
Neven Ušumović o svojem 'Makovom zrnu'
Neven Ušumović: Zanima me implozija psihe i njene posljedice
Subversive film festival posvećen Kini
Kina u fokusu Subversive Film Festivala
Srećko Horvat: Kakav je svijet distopijskog filma?
Zaključak tvrđinog simpozija: situacija za kulturu je loša!
Časopisi za kulturu kao tema 'Otvorenih prostora razlike'
Sve u sajmu knjiga u Puli

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici