'Metastaze' - film o eroziji društva

01.04.2009. Print | Pošalji link

Medicina metastaze definira kao «sekundarno nastale promjene, presadnice koje nisu u dodiru s primarnim tumorom i nalaze se u udaljenim tkivima.”

Liječnici uz to još mrklo napominju i da je metastaziranje jedna od najvažnijih karakteristika zloćudnosti, iako svi zloćudni tumori ne metastaziraju. No, ako se to ipak dogodi, moderna medicina kreće u bitku protiv stanica raka sa svim dozvoljenim sredstvima, od kemoterapija do zračenja. Metastaze su, dakle, nešto što svim silama treba uništiti, a s obzirom da one samo rastu i rastu, izazov nije nimalo jednostavan.

Početak je, kako nas uče mnogi priručnici za samopomoć, priznati problem. Neki čak tvrde da je to pola rješenja! No, najvažnije od svega je pažljivo promotriti što se s metastazama događa, pokušati dijagnosticirati problem. U slučaju hrvatskog društva nultih godina 21. stoljeća, metastaze su svugdje, a ponajviše u Zagrebu, prijestolnici čiju malo manje reprezentativnu stranu otkriva film “Metastaze” Branka Schmidta. Snimljen prema romanu ginekologa Ive Balenovića - čijeg se pseudonima Alen Bović, pod kojim je roman nastao gotovo više nitko i ne sjeća - svojedobno proglašenim hrvatskom inačicom “Trainspottinga”, “Metastaze” su gruba i brutalna priča s asfalta, a glavni likovi su kvartet socijalno neprilagođenih gubitnika. Svi oni su istovremeno i bolesni, ali i bolest sama. Režiser Schmidt svoje likove naziva društvenim metastazama: «Oni su ono što svako društvo pokušava gurnuti pod tepih. Vrijednost romana je u tome što su u prvi plan stavljene prešućivane stvari. Cijela generacija mladih je odrasla bez roditeljske pažnje, sada nemaju perspektive, utjehu su našli u drogi. Sve to je u filmu, bez ikakvog uljepšavanja.»

Na pitanje što je onda rak u ovoj priči, Branko Schmdit odgovara da je to rat i da je priča “Metastaza” zapravo postratna. Svi njegovi likovi nose traume iz Domovinskog rata, kao žrtve ili počinitelji, a za neke se pakao nastavlja i danas. Sve se to moralo prikazati bez kalkuliranja, a to je rezultiralo brojnim žestokim scenama, koje su oduševile dio kritike. Pozitivne kritike nešto su novijeg datuma kada je riječ o karijeri Branka Schmidta, čiji je film iz 1989. godine “Sokol ga nije volio” dobro prošao s buđenjem nacionalnih osjećaja iz vremena pada komunizma. No, iako je od tada snimao redovito, i to od Vukovara do Beča, Schmidt je tek svojim prethodnim djelom, dramom “Put lubenica”, udobrovoljio kritičarska pera. Tajna uspjeha je, smatraju mnogi, u scenarijima Ognjena Sviličića, koji je revitalizirao i veterana Tomislava Radića, a zaslužan je i za adaptaciju romana “Metastaze”.  Schmidt kaže da se i on sam promijenio, te da mu se u glavi dogodio 'klik', nakon kojega stvari gleda drugim očima.

Od ostale ekipe iza kamere treba izdvojiti glazbu koju je za film napisao Goran Bare, čiji lik i djelo dobro odgovaraju temama narkomanije i divljeg života koje “Metastaze” obrađuju. Ono što se pak vidi na platnu snimano je u stilu cinema veritea, bez ikakvih uljepšavanja. Branko Schmidt za takav je vizualni dojam angažirao direktora fotografije Dragana Ruljančića koji ima iskustvo u dokumentarcima, a sve je snimano kamerom «iz ruke». Schmidt ga je odabrao jer, kako kaže, reagira vrlo brzo na setu, te se snalazi u snimanju krupnih planova uskim objektivima.

Inače, u svijetu Balenovićevih i Schmidtovih “Metastaza” žene ne prolaze dobro, a agresivni mačizam se postavlja kao mjerilo svega. Ipak, najvažnija karika u produkcijskom lancu bili su glumci, za koje režiser kaže kako su njegova do sada najbolja podjela. Glavnu četvorku utjelovljuju Rene Bitorajac, Franjo Dijak, Robert Ugrina i Rakan Rushaidat, dok su ženske uloge pripale Jadranki Đokić i Dariji Lorenci.

Sve što se događa u filmu ponajviše je određeno lokacijom. Schmidt «Metastaze» naslanja na stvarnost glavnog grada Hrvatske, koji nije prikazan laskavo: «Dalmatinac i Slavonac su bili potrebni da se snimi jedan zagrebački film. Željeli smo da sve odiše tom atmosferom, pa smo snimali u Novom Zagrebu.» Ono što se u javnosti trenutno najviše ističe oko “Metastaza” jesu scene na stadionu, u kojima se može čuti i zloglasni ustaški pozdrav “Za dom spremni!”. Nekada bi se to moglo otpisati kao autorska provokacija, no danas je riječ o bolnoj realnosti. Još je zanimljivije kako su Bad Blue Boys reagirali na snimanju. Schmidt očekuje uspjeh kod publike, barem one navijačke, koja je s elanom izvršavala sve zadatke tijekom snimanja, a posebno ih je oduševilo dizanje desnice na pozdrav, u čemu su zdušno sudjelovali. Urbani i obiteljski život, kao i ekscesivno nasilje, konzumacija alkohola i droga, te nacionalizam, mržnja i očaj sve su redom depresivne teme, što će neke možda odbiti od “Metastaza”. No, cijeli film je prožet dozom crnog humora, pa se Branko Schmidt čak nada kako će neke replike ući u žargon.

Od 2. travnja “Metastaze” možete pogledati na redovitom kino-repertoaru, i to u novozagrebačkom Cinestaru. Što se pak pisca Ive Balenovića tiče, na njegov drugi roman «Ljudožder vegetarijanac» morat ćemo još malo pričekati. Naime, pokazalo se da je lakše realno opisati ulicu nego bolničke hodnike i ginekološke ordinacije, a Balenoviću je tako jedan kolega zaprijetio tužbom, jer dijeli prezime s glavnim likom piščeva drugog romana, korumpiranim i amoralnim ginekologom. Paradoks hrvatske zbilje se, dakle, ogleda u tome što za prvi roman moraš mijenjati svoje ime, a za drugi ono glavnog lika. Zlobnici bi rekli da se dotični ginekolog, prezimena Prga, prepoznao u tekstu, no to je zapravo samo još jedna primjer širenja metastaza.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
GODIŠNJI PREGLED: Film 2009.
Završio Pula film festival 2009.
Pula Film Festival raspodijelio nagrade bez kalkuliranja
Pula film festival nudi ove godine čak 10 domaćih igranih filmova!
Počinje Pula film festival 2009.
Metastaze - Branko Schmidt
Nakon knjige i predstave, 'Metastaze' i u filmskoj verziji
Samo jučerašnja vijest - Iva Srnec
Sandorf - agencija koja pisce iz regije zastupa u bijelom svijetu
Sandorf - prva domaća književna agencija

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici