Natječaj HTV-a traži neograničena prava u vremenu, prostoru i mediju na dokumentarne filmove!

Ne, nije riječ o zubima Damira Matkovića, prozirnoj majici Dijane Čuljak Šelebaj, prelasku neke manje ili veće novinarske zvijezde na komercijalnu konkurenciju, pa čak ni o sukobima onih koji na tom javno-televizijskom Titanicu ostaju do kraja.

Ovoga puta su na HTV-u po prvi puta odlučili raspisati Natječaj za otkup dokumentarnih filmova, što su i zakonski bili prisiljeni, kako bi se u program nominalno javne televizije, financirane ponajviše novcem građana Hrvatske, moglo uključiti više sadržaja koji odgovaraju profilu emisija od društvene važnosti.

Možda su početne namjere i bile dobre, no njima je popločan put u birokratski pakao i ignoriranje autorskih dokumentaraca, s obzirom na propozicije natječaja. Na to je pak upozorila moćna neovisna produkcijska kuća Factum, koju, kao i festival Zagreb Dox, vodi Nenad Puhovski. U Factumu su sastavili temeljito priopćenje za medije, taksativno nabrajajući razne apsurde HTV-ova natječaja, zaključivši kako oni sa svojim brojnim projektima nemaju namjeru sudjelovati u natječaju. Nenad Puhovski smatra da je stav HTV-a ignorantski prema dokumentarnim filmovima, koje se na dalekovidnici jedva percipira kao autorsko djelo. S obzirom da je Factum od svojeg osnutka do danas producirao više od 60 dokumentaraca, i to bez ikakve pomoći HTV-a, Puhovskom su se mnogi inozemni kolege obraćali s pitanjem kako je to uopće moguće: »Prijatelji iz inozemstva mi kažu da tu nešto jednostavno ne štima, jer se u njihovim zemljama može dogovoriti s javnom televizijom. U svijetu kada filmovi nastaju u međunarodnim koprodukcijama, komplicira se situacija jer apliciranje za novac iz EU-fondova zahtjeva i garancije od vaše javne televizije.»

To je samo jedan dio kompleksnog skupa problema, od kojih je ključan i, kako je to često slučaj, novac. HTV nudi, kako Factum uvjerljivo raščlanjuje i objašnjava, maksimalno tisuću kuna po minuti filma, dakle trideset tisuća za polusatni dokumentarac, plativo tek po isporuci filma. Svatko imalo upućen u produkcijske zahtjeve, zna da je riječ o smiješno maloj sumi, a treba napomenuti kako Hrvatski audiovizualni centar ili Grad Zagreb na svojim natječajima za istovrsni projekt nude između 150 i 200 tisuća kuna, što je svakako realnije.

Janos Römer, glasnogovornik HTV-a, naravno, ima odgovor: «Razumijem interes svakoga tko nešto prodaje, pa i u ovom slučaju produkcijske kuće koja želi proizvesti dokumentarac. U toj prodaju oni žele što bolje uvjete, ali treba biti razumljivo da mi novac poreskih obveznika ne možemo dijeliti po željama pojedinih ponuđača za njihove proizvode.» Zanimljivo je primijetiti da Römer filmove naziva proizvodima, pa ne čude brojne bizarne i krajnje eksploatatorske stavke iz HTV-ova natječaja. Što sve velika televizija traži od producenata za uvredljivo mali novac, otkriva Puhovski: «To u krajnjoj liniji i ne bi bilo sporno - jer do njih je da odluče koliko će u nešto uložiti - kada ne bi na temelju 30.000 kuna koje daju na kraju produkcijskog procesa tražili neograničena prava u vremenu, prostoru i mediju. Čak se spominju interaktivna televizija, stvari koje još ne postoje, sve sadašnje i buduće tehnologije, pa i mobiteli, a možete zamisliti kako će se autorski dokumentarci gledati na tim malim zaslonima! A u svemu tome isključuje se mogućnost da netko drugi sufinancira film.»

Ipak, vlastitim natječajem za otkup dokumentaraca nisu zadovoljni ni u Dokumentarnom programu. Njegov urednik Miro Branković je nakon Factumova priopćenja otišao na službeni put, kako su nam na HTV-u rekli, sve do 29. lipnja, dakle punih dvadeset dana, a njegov zamjenik Nino Lovčević, koji je sjedio u Povjerenstvu za natječaj, u strahu odbija davati bilo kakve izjave.

Puhovski zamjera temeljni odnos HTV-a prema autorskim dokumentarcima, napominjući kako se tamo smatra da su malo duže reportaže pravi filmovi, dok kršenje autorskih prava, Römer banalizira i uspoređuje s neusporedivim primjerom: «To je kao odnos urednika koja naručuje neki proizvod i novinara koji piše taj članak. Svaki dan u svakoj redakciji na svijetu se desi da urednik naruči taj proizvod, a kada ga novinar isporuči, urednik kaže da se nešto makne ili promijeni. To nije ništa čudno, pa ni tako naručivati dokumentarne filmove.»

Po principu «ljudi smo, dogovorit ćemo se» na HTV-u se sijeku dokumentarnim filmovima uvodne i odjavne špice, kako bi se dobile dragocjene minute za marketing, čega je primjer i emisija «Reporteri» Mirjane Rakić. Isti princip nalazi se u tekstu natječaja, u kojem se traži mogućnost trančiranja filmova, njihovog prikazivanja u dijelovima po nahođenju HTV-a, a Puhovski povrh svega podsjeća na raširenu praksu da se kao dio reportaža prikazuju isječci iz dokumentaraca, bez ikakvog poštivanja prava njihovih autora. I, to nije kraj megalomanskim zahtjevima HTV-a, kaže Nenad Puhovski, jer HTV želi nadgledati svaki film u toku nastajanja, a još od autora i producenata dokumentaraca traže da im plate odštetu ako se HTV-ovcima ne svidi snimljeni film, u koji do tog trenutka još uvijek nisu uložili niti jednu kunu!

Među ostalim biserima koji su digli tlak ekipe u Factumu - a koje su u međuvremenu podržali i Fade In, producenti «Direkta», te Hulahop, organizatori Animafesta - su birokratska ponižavanja filmaša, s pedantnim napomenama u tekstu natječaja kako se ponuda treba napisati «strojem ili neizbrisivom tintom». Traži se i sedam opunomoćenih izjava od javnog bilježnika, od kojih se jedna odnosi na, kako to vele na Prisavlju, «glumce u filmu», iako je riječ o – dokumentarcima.

Nenad Puhovski zaključuje kako se stvari neće ubrzo promijeniti na bolje: «Objektivno govoreći, ovim sustavom Televizija štiti svoj posve krivi, autarkični, zaostali pogled na dokumentarni film. Oni ne shvaćaju da se danas dokumentarac ne može snimati s ekipom od pet ljudi u radnom vremenu od devet do pet. To jednostavno ne funkcionira.» Isto potvrđuje i glasnogovornik Janos Römer, jer na HTV-u ništa od spomenutog ne smatraju promašenim, te namjeravaju raditi i ubuduće na isti način. Factumov bojkot, kojem se pridružuju i još neke manje produkcijske kuće usmjerene na dokumentarce, na Hrvatskoj televiziji jedva da izaziva zabrinuti uzdah, jer javni interes na javnoj televiziji nije prioritet.

Römer posprdno poručuje «kome ne odgovaraju uvjeti natječaja neka nudi svoje proizvode drugima», iako dobro zna da je javna televizija samo jedna, a komercijalne su okrenute drukčijoj vrsti programa. Nenad Puhovski pak spominje kako mu se sve to čini «utuživim do Strasbourga», pa je moguć sudski nastavak ove priče. U svakom slučaju, treba vidjeti tko će pristati na HTV-ove neprofesionalne i neetične uvjete spornog natječaja. Jer, unatoč ovoj naizgled dobroj prilici, neovisnim producentima najbolje bi bilo da od Hrvatske televizije ipak ne uzmu baš ništa, jer će ostati bez svega.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Dokumentarac 'Zajedno' - pravi božićni film
GODIŠNJI PREGLED: Film 2009.
'Zajedno' - novi dokumntarni film Nenada Puhovskog
HTV-ov natječaj za otkup dokumentarnih filmove ne krije želju za eksploatacijom
ZagrebDox 2009.
Počinje peto izdanje ZagrebDoxa!
ZagrebDox u zagrljaju zoofila i kanibala