Pula Film Festival raspodijelio nagrade bez kalkuliranja

27.07.2009. Print | Pošalji link

Svečanom dodjelom nagrada 25. srpnja završio je 56. Pula Film festival.

Zlatnu arenu za najbolji film dobile su «Metastaze» Branka Schmidta, jedini film iz ovogodišnje konkurencije koji je već igrao u kinima, te s tridesetak tisuća gledatelja postao i, za uobičajenu prođu domaćih filmova u redovitoj kino-distribuciji, nešto kao hit. Ipak, ne može se reći kako su «Metastaze» jedini pobjednik ovogodišnje Pule, s obzirom da su ostale glavne nagrade, one za režiju, scenarij, kameru i glumačka ostvarenja skoro pa ravnomjerno raspodijeljene na još tri naslova, a to su «Crnci», «Kenjac» i «Ljubavni život domobrana». U konkurenciji je pak bilo rekordnih deset filmova, s time da su dva bila snimljena na digitalnom videu, što se do sada izbjegavalo na ovoj manifestaciji.

Žiri su činili Zrinko Ogresta, u funkciji predsjednika, glumica Vlasta Knezović, montažer Josip Podvorac, profesor dramaturgije Vlatko Perković i filmolog Bruno Kragić. On otkriva da je rad žirija prošao u opuštenoj i kolegijalnoj atmosferi, te da nikakvih vanjskih pritisaka, kao što se prije znalo događati, ovoga puta nije bilo: «Bili smo smješteni zajedno u jednom hotelu, odvojeni od ostalih, te bi nakon svake projekcije podijelili dojmove. Imali smo i dva-tri službena sastanka, uvečer nakon projekcija. U principu smo se u većini nagrada intuitivno, od prve složili. Također smo prepoznali da ima nekoliko filmova koji su gornji dom festivala, a to su konkretno 'Metastaze', 'Kenjac', 'Ljubavni život domobrana' i 'Crnci'.»

Oko nagrade za glavnu mušku ulogu žiri nije imao velikih dvojbi, te je Zlatnu arenu dodijelio Reneu Bitorajcu za portret zagrebačkog huligana Krpe u «Metastazama». Kritičari su još hvalili i Nebojšu Glogovca iz «Kenjca» Antonija Nuića, no Kragić objašnjava kako je eksplozivno brutalni Bitorajčev nastup ipak ostavio snažniji utisak. S druge strane, oko toga kome dati Zlatnu arenu za žensku ulogu, izazvalo je određene prijepore: «Dijana Vidušin u Marinkovićevom 'Ljubavnom životu domobrana' je bila veliko osvježenje i iznenađenje. Ipak, jako nam se svidjela i uloga Lane Barić, no ona je bila u epizodi omnibusa, pa smo joj odlučili dodijeliti nagradu Breza, za najbolju debitanticu. Dijana Vidušin je pak pokazala iznimnu prirodnost u svojoj glumačkoj kreaciji.»

«Zagrebačke priče», omnibus u produkciji Borisa T. Matića, je žiri stavio na velike muke, jer teško je ocjenjivati i prosuđivati ga kao nerazdvojivu cjelinu, s obzirom da se sastoji od devet kratkih, desetominutnih filmova, koje su režirali najrazličitiji autori - od veterana «Direkta» Nebojše Slijepčevića pa do motovunskog direktora Igora Mirkovića. Ipak, kritičari su najviše hvalili segment Zvonimira Jurića, a žiri je na kraju nagradio samo već spomenutu glumicu Lanu Barić: «U tom filmu nema snažne poveznice poput likova ili teme, nego se svi filmovi događaju u Zagrebu ili njegovim prigradskim dijelovima. Omnibusi su zato specifičan slučaj, da ne kažem kako su u lošijoj poziciji.»

Na ovogodišnjoj Puli zanimljivo je bilo i detektirati raskorak između stručnog i pučkog ukusa. Naime, najvišu ocjenu publike, vrtoglavih 4,57 je dobio prvijenac novoimenovanog ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra Nikše Sviličića. «Vjerujem u anđele» je romantična komedija smještena u dalmatinski, malomišćanski ambijent Komiže, no od žirija je taj film ostao potpuno ignoriran. Bruno Kragić objašnjava zašto: «Odmah nam se učinilo kako će 'Vjerujem u anđele' biti pučki hit, što nije loše. No, u kategorijama za nagrade se uvijek našao neki drugi film u kojemu ima nešto bolje. Rekao bih da je Sviličićev film rađen ne za kritiku, nego za publiku.»

Raskorak između kritike i publike manifestirao se i u još jednom slučaju, a to su «Crnci» redateljskog tandema Zvonimir Jurić i Goran Dević. Oni su nagrađeni za najbolju režiju, dok su od gledatelja u Areni dobili najmanju ocjenu, tek 3,2. Goran Dević time ipak nije uznemiren, objašnjavajući da je takav rezultat i posljedica svečarske atmosfere starorimskog amfiteatra, koja baš i nije u skladu s temom hrvatskih zločina u Domovinskom ratu, čime se «Crnci» bave. «Crnci» će u redovitu kino-distribuciju najvjerojatnije tek na jesen, no do tada se mogu pohvaliti činjenicom da su, kao i «Kenjac», izabrani u jaki natjecateljski program Sarajevo Film Festivala, koji u regiji ima posebnu težinu: «Cannes, Venecija i Berlin su najvažniji festivali na svijetu. Onda ide jedna praznina, pa dolazi Sarajevo za filmaše koji su iz regije. Draže mi je tamo prikazati film, nego u, recimo, Torontu ili Karlovym Varima.»

Jedna od poveznica skoro pa svih naslova ovogodišnjeg Pula Film festivala jest određena vrsta političnosti. «Kenjac», iako ponajviše obiteljska drama, je smješten u vrijeme oko Oluje, a geografski u trusnu i ozloglašenu Hercegovinu, film Dejana Šorka «U zemlji čudesa» se bavi, između ostalog, i osiromašenim uranom, «Čovjek ispod stola» Nevena Hitreca opisuje zagrebačku društvenu marginu, kao uostalom i uspješnije «Metastaze». Tu su pak još i «Crnci», koji kao da su inspirirani slučajem Glavaš, to jest likvidacijom nedužnih civila nepoželjne nacionalnosti na prvoj liniji fronta. Bruno Kragić u tome ne vidi niša neobično, te pozdravlja interes domaćih autora za suvremenost.

U tom kontekstu ne bi bilo iznenađujuće da «Crnci» izazovu negodovanje braniteljskih udruga i raznih samoproglašenih zaštitnika, kako već ide fraza, digniteta Domovinskog rata. Redatelja Devića to ne smeta: «Da sam se o tome brinuo, ne bih napisao takav scenarij, niti bih snimio takav film. Nije mi svejedno kakve će reakcije biti, ali stojim iza filma. Ne smatram da je to pitanje hrabrosti, niti se pozivati na onu poznatu rečenicu da samo radim svoj posao, jer tema je bila naš svjestan izbor.»

Raditi u tandemu s drugim redateljem u našoj kinematografiji i nije tako čest slučaj. Jedan od primjera je i suradnja Brune Gamulina i Milivoja Puhlovskog na filmu «Živi bili pa vidjeli», no to je bilo krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Kako bi izbjegli sukobe a i ostvarili što veći kreativni potencijal, Zvonimir Jurić i Goran Dević su se unaprijed dogovorili o raspodjeli poslova, kaže potonji, no stvari nisu uvijek išle po planu: «Načelno smo odlučili da se Zvonimir više bavi glumcima, a ja kamerom, no nakon nekoliko dana smo manje-više sve radili zajedno. Također, ne treba zanemariti i veliki doprinos drugih, posebno direktora fotografije Branka Linte, te cijele glumačke ekipe. Nismo bježali od donošenja odluka, ali se nismo ponašali kao histerični redatelji kakve se zna vidjeti na filmovima.» Buduću suradnju sa Zvonimirom Jurićem, Dević ne isključuje, ali naglašava da obojici ipak treba pauza: «Upustili smo se u ovu zajedničku avanturu iz osjećaja da će uroditi nečim dobrim. Sasvim je sigurno da ćemo raditi samostalne filmove, ali i da ćemo surađivati. No, sigurno nećemo odmah sutra ići zajedno snimati novi igrani film.»

Što se pak Zlatnom arenom nagrađenih «Metastaza» tiče, vrijedi podsjetiti kako je riječ o adaptaciji romana zagrebačkog ginekologa Ive Balenovića, prvotno objavljenog pod pseudonimom Alen Bović. Branko Schmidt, režiser poznat po stilski i tematski konzervativnim filmovima poput «Sokol ga nije volio» i «Vukovar se vraća kući», nije se na prvi pogled činio kao odgovarajući izbor za priču sa zagrebačkog asfalta. No, Schmidt objašnjava kako je u međuvremenu, u odnosu na devedesete, i on sam evoluirao. U svakom slučaju, Schmidtu se isplatilo uhvatiti priključak s vremenom, što pokazuje ne samo Zlatna arena, nego i odaziv publike. «Metastaze» su u međuvremenu postale, tvrdi njihov autor, i hit na piratskim DVD-ima.

Nagrade na ovogodišnjem 56. Pula Film festivalu su podijeljene, čini se, i po tradicionalnom principu «za svakoga nešto», uz napomenu kako se ove godine imalo što i nagraditi.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Nagrađivani 'Kenjac' Antonia Nuića krenuo u kina
Nakon festivala u regiji, 'Kenjac' premijerno u Zagrebu
Stranac - Howard McCain
Svetvinčenat 2009.
Završio Pula film festival 2009.
Pula film festival nudi ove godine čak 10 domaćih igranih filmova!
Počinje Pula film festival 2009.
Ljetni festivali - da ili ne?
Jan ili Milo, pitanje je sad!
Tito - heroj, zločinac i/li filmska zvijezda

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici