Nagrađivani 'Kenjac' Antonia Nuića krenuo u kina

18.09.2009. Print | Pošalji link

Nova sezona u zagrebačkom kinu Europa započinje ne samo otvaranjem preuređenog prostora, nego i distribucijom “Kenjca”, drugog dugometražnog filma Antonia Nuića.

Izuzme li se omnibus “Seks, piće i krvoproliće” kao kolektivni napor u kojemu su sudjelovali i Zvonimir Jurić i Boris T. Matić, “Kenjac” je druga dugometražna prilika u kojoj je Nuić kompletni autor, ne samo režije, nego i scenarija.

Još prije tri godine “Sve džaba” je ovog Sarajliju trajno nastanjenog u Hrvatskoj postavilo kao ime od kojega se puno očekuje. Brojne nagrade koje je taj film prikupio kulminirale su i glavnim priznanjem na Sarajevo Film Festivalu, koji se posljednjih godina postavio kao mjesto s kojega se prepoznaju, ali i lansiraju regionalni talenti. S novim filmom “Kenjac”, Nuiću se dogodila pomalo drukčija situacija: Sarajevo ga ovaj puta nije označilo kao laureata, ali je zato na ovogodišnoj Puli dobio Zlatnu Arenu za scenarij, kameru i glazbu, a svidio se i kritičarima, koji su mu dodijelili Oktavijana.

Iako je internacionalni status priznanja dobivenih u Sarajevu veći i bolji od onih pulskih, Nuić tvrdi kako mu ovaj obrat nimalo ne smeta. Iako je žirijima još uvijek stalo da svi budu nagrađeni i da nitko ne ode kući praznih ruku i ljut, novija povijest pulskog festivala ipak je doživjela značajne promjene. Promovirajući domaći film, promovirali su se i trendovi u njemu, pri čemu je najozloglašeniji onaj forsiranja ratnih i nacionalnih motiva, što je dovelo i do bijega publike od filmova upravo te tematike. Ipak, mračne devedesete su iza nas, publiku više nije potrebno dovlačiti autobusima na projekcije, a filmaši sve manje koriste rat kako bi ispričali lokalne priče. Antonio Nuić slaže se da je došlo do zasićenja tim motivom, no ipak je “Kenjac” smjestio u 1995. godinu, za vrijeme trajanja “Oluje”. U ovom slučaju, dodaje, radi se samo o vremenu događanja: «Film je nastao prema anegdoti koja se zaista tada događala. Rat kao dramaturški element uopće mi nije bio nužan, i tako ga tretiram u filmu, kao vijest s radija, kao pucanj u daljini. On je kod mene samo zvučna kulisa i manje značenjski kontrapunkt ostalim događanjima.»

Baš kao i za prethodnik “Sve džaba”, i za “Kenjac” je Nuić sam napisao scenarij prema vlastitoj ideji. Ovo se, međutim, dosta razlikuje od recentnih trendova u domaćoj kinematografiji, gdje redatelji sve češće posežu za predlošcima već objavljenih knjiga. Autor “Kenjca” ne skriva da mu adaptacije ukoričene književnosti ne predstavljaju izazov, te da bi prije posegnuo za kazališnom dramom, što uostalom, za svoj sljedeći film i planira učiniti. «Imam problem s adaptacijama knjiga, to mi je malo čudno. Neka je knjiga knjiga, pa ako netko drugi to želi snimati, neka snima. Adaptacija drame mi nije bolna, ona je ipak rađena za prikazivačku umjetnost. No, nisam striktan prema tome da scenariji moraju biti moji.»  

“Kenjac” je obiteljska drama smještena u Hercegovini, u vrijeme već spomenute “Oluje”, koja progovara o kompliciranim odnosima na relaciji otac-sin i muž-žena. Glavni junak u samo će dva tjedna razriješiti višegodišnji sukob s ocem, sam će naučiti biti bolji suprug i otac, a u svemu tome će veliku, ako ne i presudnu ulogu, imati jedan magarac. «Kenjac je hercegovački, ali i dalmatinski pogrdni naziv za magarca, samo što se ovdje naslov filma najmanje odnosi na magarca, a najviše na muške protagoniste», pojašnjava Nuić.

Poznato je da najbolja djela nastaju kad autor ima osobni uvid u materiju, pa se ovdje nameće pitanje koliko je sadržaj “Kenjca” autobiografski. «Ima takvih elemenata», kaže Nuić, «ali ne u glavnim tokovima priče, nego u detaljima. Recimo, u činjenici da se događa u Drinovcima, odakle je moj otac. Ajmo reći i da u svakom liku ima ponešto mojeg i ponešto ljudi koje znam. Najviše me zanima drama između oca i sina, iako sa svojim ocem nemam nikakvih drama i nismo u nikakvim velikim problemima. I na filmu i u literaturi takvi su mi odnosi najzanimljiviji.» 

U glumačkoj ekipi koju, između ostalih, čine Tonko Lonza, Emir Hadžihafizbegović i Ljubomir Kapor, najveću je pažnju javnosti izazvao glavni par, Nataša Janjić i Nebojša Glogovac. Ovaj znani član ansambla Jugoslovenskog dramskog pozorišta u svojoj filmografiji bilježi brojne nastupe, od “Ubistva s predumišljajem” Gorčina Stojanovića, preko “Do koske” Slobodana Skerlića i “Bureta baruta” Gorana Paskaljevića. Do odluke da za glavnu ulogu angažira baš Nebojša Glogovac, Nuić je došao vrlo lako: «Nebojšu sam gledao u filmovima i jako mi se svidjelo ono što radi. Kad smo se sprijateljili, vidio sam da je izvrsna osoba za ovaj film, uz to, on je iz okolice Trebinja, iz istočne Hercegovine, tamo je živio prvih 6 ili 7 godina svog života. Vrlo je jasno i dobro pročitao ono što je napisano u scenariju, tako da je sve to bio prirodan odabir.»

“Kenjac”, novi film Antonia Nuića, započeo je svoju hrvatsku distribuciju, a u Zagrebu ga možete, između ostalih, vidjeti i u Kinu Europa.

AUDIO VERZIJA

(Ž.L.)

Pročitajte i ...
GODIŠNJI PREGLED: Film 2009.
Nakon festivala u regiji, 'Kenjac' premijerno u Zagrebu
Kenjac - Antonio Nuić
Tri djevojke bez revolvera: 25 FPS slavi petoljetku
25 FPS - peti put
Sarajevo Film Festival 2009.
Sarajevo Film Festival ponovo ugošćuje velike zvijezde
Završio Pula film festival 2009.
Pula Film Festival raspodijelio nagrade bez kalkuliranja
Pula film festival nudi ove godine čak 10 domaćih igranih filmova!

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici