Glamour na bosanski način - osoblje na crvenom tepihu!

27.08.2007. Print | Pošalji link

Trinaesto izdanje Sarajevo Film Festivala nije se, u konačnici, pokazalo pretjerano nesretnim za organizatore, ali to ne znači da je sve prošlo po unaprijed smišljenim planovima.

Neki iskoraci iz pažljivo posložene sheme postali su ugodni trenuci za pamćenje, dok su druge pojedinosti otkrile ne toliko lijepo naličje ove važne kulturne manifestacije.

Novopokrenuti projekt Talent Campusa, u suradnji s Berlinaleom, pokazao se iznimno zanimljivim za izabrane sudionike, koji su u nekoliko dana od nekih od najpoznatijih imena iz svijeta filma doista imali što naučiti. Naravno, bilo je zabavno vidjeti kako neki od njih, a tu su bile i neke poznate face iz hrvatskih televizijskih sapunica, po prvi put otkrivaju tko je Dušan Makavejev, jedan od, na kraju, najbolje primljenih predavača. Valjda je to i na neki način smisao Talent Campusa: naučiti mlade da postoji Dušan Makavejev, ako oni, kao filmski profesionalci u nastajanju, toga već nisu svjesni.

Najveće oduševljenje ipak je izazvao jedan drugi kontroverzni redatelj, Oscarom i Zlatnom palmom ovjenčani Michael Moore, koji je svojim novim filmom «Sicko» zatvorio festival. Moore se dokazao kao savršeni gost, krotko komplimentirajući Sarajlijama na hrabrosti za vrijeme opsade, te ponavljajući svoju mantru o groznoj Americi i još gorem Georgeu W. Bushu. Usput je živopisno raspravljao sa Slovencima tijekom javnog intervjua koji je upriličen u kinu Meeting Point, a znajući populističke stavove ostatka bivše Jugoslavije o najsjevernijoj republici, gromoglasan aplauz bio je neizbježan. Ipak, Moore je, kao i svaki dobar propagandist, vrhunac ostavio za sam kraj, te je nakon projekcije «Sickoa» u otvorenom kinu Metalac, pred tri tisuće ljudi, održao oštar, ali istovremeno i vrlo smiješan govor o odgovornosti Srbije i Hrvatske za agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Moore se čak toliko potrudio da je imitirao glasove srbijanskog i hrvatskog ambasadora u Washingtonu, tako da nije nimalo iznenađujuće kako se na kraju tri tisuće gledatelja našlo na nogama i počastilo ga desetominutnim pljeskom. Tome još svakako treba dodati kako bi svatko drugi, a posebice neki bosanski političar, najvjerojatnije sutradan bio suočen s diplomatskim notama susjednih država, no Micheal Moore je, najkraće rečeno, Michael Moore.

Možda se može činiti kako je 'celebrity' aspekt Sarajevo Film Festivala prevagnuo nad filmskim i to jest djelomično istina. Prije nekoliko godina direkcija festivala, predvođena Mirsadom Purivatrom, odlučila je ispred Narodnog pozorišta postaviti crveni tepih i Sarajevo pretvoriti u balkanski Cannes. U toj namjeri se većinom uspjelo, jer je natjecateljski program, u koji su uključeni filmovi iz regije koja se nalazi između Mađarske i Turske, u međuvremenu postao mjesto gdje veliki svjetski filmski festivali traže uratke za prikazivanje i promoviranje. S druge strane, sarajevski 'red carpet' ipak nije dostigao Croisette kada je u pitanju prezentacija zvijezda, jer Sarajlije nisu baš raspoloženi stajati iza ograde i dovikivati komplimente Juliette Binoche ili Steveu Buscemiju. No, direktor festivala Mirsad Purivatra je smislio i riješenje za to, te je nižerangiranim zaposlenicima naredio da oni to čine, uz obavezno blicanje fotoaparata koje su dužni sa sobom ponijeti. To je pak bila samo jedna od dužnosti kojima su se bavili u svojem dvanaestosatnom radnom danu, koji nije uključivao ni pauzu za topli obrok.

S tim detaljima zapravo započinje priča o tome kako je Sarajevo Film Festival postao iznimno uspješan kapitalističko-kulturni pothvat, još mnogo prije nego se T-Com dosjetio spajati kulturu i turizam Već spomenuto kino Metalac nosi službeni naziv Heineken Open Air, svaka projekcija započinje s pola sata reklama svih mogućih i nemogućih sponzora SFF-a, a vrhunac komercijalizacije ove godine predstavljao je takozvani festivalski trg, koji je nosio ime Avangard, po najnovijem proizvodu Tvornice duhana Rovinj.

Budžet Sarajevo Film Festivala, dakle, nije nešto za baciti, a kako i gdje se sve troši taj novac zanimalo je sarajevski tjednik «Slobodnu Bosnu», koja je objavila seriju članaka o navodnim financijskim malverzacijama Mirsada Purivatre, potkrepljujući svoje tvrdnje, između ostaloga, i fotografijama njegove novosagrađene vile. Na te optužbe Purivatra nije našao za shodno odgovoriti, no zato je SFF po prvi put u svojoj povijesti uskratio novinarima Slobodne Bosne akreditacije za praćenje festivala. Takav postupak je sve samo ne uobičajen, te nikako ne ide na čast manifestaciji koja se uvijek iznimno trudila ostaviti što bolji medijski dojam.

Bilo kako bilo, uza sve navedeno, te još i raskošan popratni program SFF-a, koji je uključivao svakonoćne koncerte i partyje, filmovi u konkurenciji su pomalo pali u drugi plan. Festival je otvoren drugim ostvarenjem domicilnog redatelja Srđana Vuletića, «Teško je biti fin», koji je od kritike opisan pamtljivom rečenicom «Teško je biti redatelj». Pulski pobjednik «Živi i mrtvi» dobio je je pohvale, ali ne i jednu od nagrada. Žiri predvođen Jeremyjem Ironsom glavnu je nagradu, Srce Sarajeva, dodijelio turskom filmu «Takva – čovjekov strah od boga». U Tursku je otišla i nagrada za najbolju glumicu, dok je lokalni heroj Saša Petrović proglašen najboljim glumcem. Iako hrvatski filmovi ove godine nisu otišli iz Sarajeva s naramkom nagrada, što je prije znao biti slučaj, ne treba zanemariti činjenicu da je Antonio Nuić dobio nagradu CineLinka za svoj projekt u nastajanju, koji će, kako to već ide, svoju premijeru najvjerojatnije imati baš na SFF-u, za godinu-dvije.

U Sarajevu je oduvijek bilo vrlo važno biti dio raje, i taj osjećaj je zagarantiran svakome tko posjeti SFF, naročito ako iza sebe ima nekoliko Oscara. Domaći favoriti također nisu nikada zaboravljeni, pa se tako može primjetiti pomalo čudna situacija u kojoj nagradu za najbolji dokumentarni film dobija Sarajlija Namik Kabil, koji istovremeno figuira kao predsjednik žirija za kratki film. Nasmijano i tipično bosanski gostoljubivo lice Sarajevo Film Festivala opčinilo je mnoge njegove goste iz inozemstva, a naličje nije nešto čime se itko pretjerano želi baviti, jer se uvijek računa na press akreditaciju i za sljedeću godinu.

Audio verzija

(G.D.)

Pročitajte i ...
Nagrađivani 'Kenjac' Antonia Nuića krenuo u kina
Nakon festivala u regiji, 'Kenjac' premijerno u Zagrebu
Sarajevo Film Festival 2009.
Sarajevo Film Festival ponovo ugošćuje velike zvijezde
'Iza stakla' - novi film iza Zrinka Ogreste
'Iza stakla' - film o ljubavnom trokutu
Direkt slavi stotu epizodu
Fade In slavi 100 epizoda Direkta
Phillipe Bober: 'Filmovi koji se snimaju u regiji, skuplji su od onih koji se snimaju u Tokiju!'
Philippe Bober: Filmska remek-djela ne nastaju ako se čeka državna potpora!

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici