Umro Zoran Tadić

10.09.2007. Print | Pošalji link

U istoj godini u kojoj je otišao Ante Peterlić, filmska je i kulturna javnost ostala i bez Zorana Tadića.

Ta će upražnjena mjesta za katedrom najviše osjetiti studenti Akademije dramskih umjetnosti, jer su nestali predavači s integritetom i iskustvom, ljudi čija je uvjerljivost i rad s mlađim generacijama počivala u značajnom autorskom pokriću. Baš kao i Peterlić na čijem je “Slučajnom životu” Zoran Tadić započeo kao asistent, radilo se o osebujnim pedagozima koji su svoje slušače najprije upoznavali s glavnim lokalnim kontekstom. Tadić je tako svoja predavanja započinjao konstatacijom kako biti redatelj na ovim prostorima isključuje novac i glamur, te tvrdnjom da profesiju čine “prokleto normalni ljudi” koji nisu zvijezde. I sam je svojim primjerom to dokazivao: prema prijemu kritike i kasnijim anketama, Tadić je vlasnik jednog od najcjenjenijih filmskih opusa u nas, stilski jasno i čisto postavljenog i bez vidljivijih odstupanja.

Film koji je obilježio tu karijeru svakako je “Ritam zločina” iz 1981. godine. Najprije ironično nazvan “Dobri duh Zagreba” i nastao u niskobudžetnoj TV produkciji Nenada Pate koji je tada bio odgovoran i za Peterlićevu emisiju “3-2-1 Kreni”, sniman je u obiteljskoj kući Hrvoja Turkovića, još jednog člana slavnog zagrebačkog kružoka.

Od suradnika se Zoran Tadić teško odvajao, radilo se o dugovječnim kolaboracijama od koji je ona s književnikom Pavlom Pavličićem najplodonosnija. U svome se eseju “Šest filmova s Tadićem” Pavličić prisjetio razloga zbog kojih je upravo u njemu našao zahvalnog zanatskog kolegu: “Režiser se ne smije izvlačiti na to da film nije uspio zbog lošeg scenarija, govorio je Tadić. Onog časa kad odlučiš nešto snimati, to je tvoj scenarij, ti si mu autor i ti za njega odgovaraš, inače nemoj ni počinjati”. “To mi se jako svidjelo”, piše Pavličić i dodaje, “teško je naći režisera koji tako misli. Ja sam svojega našao ili je on našao mene. Zato smo valjda tako dugo i ostali skupa.”

Zoran Tadić rođen je 2. rujna 1941. godine u Livnu. Studirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Režirao je 10 kratkometražnih filmova, među kojima i svoj manifestni “Hitch ... Hitch ... Hitchcock!” iz 1968. Bio je istaknuti predstavnik “hičkokovaca”, kritičarskog kruga koji je na hrvatskim i jugoslavenskim prostorima njegovao “teoriju autora”, ali i sklonost žanrovskom filmu te redateljima poput Forda, Hawksa, Hitchcocka i Langa. Osim kratkometražnih filmova, Tadić je režirao i oko 60-ak televizijskih dokumentarnih i igranih filmova.

Među uspješnima koje je potpisao nalaze se i “Treći ključ”, “San o ruži”, “Osuđeni”, “Čovjek koji je volio sprovode”, te “Orao” iz 1989. godine. “Treća žena” i filmska preinaka serije “Ne daj se Floki”, njegovi su posljednji radovi. Smrt Zorana Tadića veliki je gubitak, kako za njegovu obitelj, tako i za domaći kulturni život.

Posljednji ispraćaj Zorana Tadića održat će se u četvrtak 13. rujna u 14 sati u Zagrebačkom Krematoriju.

(Ž.L.)

Pročitajte i ...
Zoran Tadić u 'Ogledima o hrvatskom dokumentarcu'
Sjećanje na Zorana Tadića
Filip Šovagović
Dalibor Matanić
U pohod u kina kreće 'Kino Lika' Dalibora Matanića
'Kino Lika' - film o ljubavi i smrti na lički način
Zagreb Film Festival još duži i bogatiji

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici