Anton Corbijn snimio film o Ianu Curtisu

10.09.2007. Print | Pošalji link

Svi mi imamo u sjećanju zauvijek urezane pojedine fotografije bendova, koje su ih vizualno definirale na nepromjenjiv način.

Mnoge od takvih fotografija napravio je, kada se malo bolje pogleda, jedan čovjek, i to Anton Corbijn, a jedna od njih je poznata crno-bijela fotografija Joy Division. Na njoj su članovi ovog sastava svi okrenuti leđima, osim pjevača Iana Curtisa, koji gleda ravno u kameru. Ubrzo nakon nastanka te fotografije, što je bio Corbijnov prvi posao, Curtis je počinio samoubojstvo, a Joy Division su zadobili status pop-kulturnih legendi.

Gotovo tri desetljeća nakon svega toga, Corbijn se, umjetnički gledano, odlučio vratiti na mjesto zločina, te je, nakon iznimno uspješne fotografske karijere i režije video-spotova, otišao je i korak dalje do svojeg dugometražnog prvijenca pod nazivom «Control», koji se bavi kratkim usponom i brzim padom Iana Curtisa i njegova benda. «Control» je predstavljen i na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu, gdje je naišao na pozitivne reakcije, a Corbijn je otkrio i neke manje poznate detalje oko nastanka ovog filma, ali i svoje cijele karijere.

Sada već u pedesetogodišnjak, Corbijn se krajem sedamdesetih, kao mladić, preselio u Veliku Britaniju iz rodne Nizozemske, najvećim dijelom zbog glazbe koja se tada pojavila na Otoku. Corbijn naglašava razliku u generacijskom mentalitetu, jer je u vrijeme njegove mladosti bilo sasvim uobičajeno preseliti se u drugu državu zbog, recimo, omiljenog benda, što se danas ipak rjeđe  događa. U Engleskoj, i to fotografirajući baš Joy Division, Corbijn je započeo svoju umjetničku karijeru koja se razvijala u različitim smjerovima: “Fotoaparat sam uzeo u ruke zbog glazbe koja me inspirirala, i na početku sam slikao samo glazbenike. Na sreću, moji interesi su se proširili. S vremenom sam upoznavao mnoge umjetnike, slikare, glumce, redatelje, pa čak i modele. Također, počeo sam se baviti i drugim vizualnim disciplinama, glazbenim spotovima, grafičkim dizajnom, kratkim filmovima, pa čak i dizajniranjem pejsaža.”

Sredinom osamdesetih Corbijn je bio već priznat fotograf, tada već nekoliko godina nastanjen u Londonu. karijeru je započeo u kultnom glazbenom tjedniku New Musical Express, a uskoro je fotografirao i za Vogue i Rolling Stone. Poticaj za ulazak u snimanje glazbenih spotova ponovno je povezan s Joy Division: «Godine 1988. Tony Wilson, koji je bio šef Factory Records, pozvao me da napravim spot za pjesmu «Atmosphere» od Joy Division. Isprva sam odbio, jer nisam znao kako bih napravio spot o bendu kojeg više nema, no on me nagovorio, iako ne finacijski. Spot je bio vrlo jeftin i meni je najvažnije bilo to što ću raditi s vlastitim slikama, te sam stvorio priču kao obožavatelj. Taj spot je zato ispao vrlo apstraktno.”

Nakon toga nastaju i njegovi najslavniji radovi, od kojih se izdvajaju spotovi napravljeni s Depeche Mode, naročito «Enjoy The Silence», u kojem je Corbijn pjevača Davea Gahana prikazao kao  nijemog kralja, koji usamljeno luta planinama. Suradnja s ovim bendom posebno je draga Corbijnu: “Ne mislim da je moj najbolji rad ono što je najpoznatije, dakle fotografije za U2 ili Depeche Mode. Ako se pogledaju moje knjige fotografija, jasno je da me zanima rad jedan na jedan, sve su to, portreti. Ipak, Depeche Mode su odlični za suradnju, jer s njima imam prazno platno i dozvoljavaju mi da radim što god želim. Za njih sam stvorio i prepoznatljiv vizualni stil, snimali smo dosta sa super-osmicom i za mene je ta suradnja bila vrlo zahvalna jer sam imao odriješene ruke.”

Ideja za snimanje filma o Joy Division nastala je nakon što je Anton Corbijn pročitao knjigu supruge pokojnog Iana Curtisa, Deborah, u kojoj ona opisuje njihovu vezu i pjevačev kraj života. Knjiga se zove «Touching From A Distance», te je Corbijnu poslužila kao uvod u priču o cijelom bendu, ali ne i kao definirajući izvor svih informacija, jer je knjiga koju je napisala Debbie, njena je točka gledišta, a film je priča o Ianu.

S obzirom da je «Control» film o glazbenicima, dizajn zvuka za njega je bio vrlo važan. Corbijn je tom aspektu snimanja prišao s pomalo eksperimentalnim idejama, koje je onda kombinirao s prijedlozima svoje iskusne tehničke ekipe: «Riječ je o prilično tihom filmu, ako se u obzir uzme njegova tema. Kad sam počeo snimati, nisam želio imati previše pozadinskih zvukova, poput ptica, ali bi ih snimatelj zvuka stavio kada sam bio odsutan sa snimanja. Ljudi se, izgleda, plaše tišine. Naravno, morao sam staviti i neke pjesme Joy Division u film, a najočitiji izbor je «Love Will tear Us Apart», koja zaista sažima cijelu situaciju oko Iana.»

«Control» je premijerno prikazan ove godine u Cannesu, gdje je posebno hvaljena njegova crno-bijela fotografije, a dobio je i nagradu za najbolji prvijenac. Inače, nije iznenađenje da vizualni aspekt djela umjetnika koji se najviše profilirao video-spotovima bude hvaljen, no razlozi za monokromatsku sliku Corbijnu nisu, kako kaže, bili vizualni, nego su izraz želje da bude autentičian: “Ako se obrati pažnja na vizualni identitet Joy Division, recimo pogledaju slike na internetu, sve je crno-bijelo. Omoti albuma su također takvi, oni su uvijek odjeveni u različite nijanse sivog, i svi ih se sjećaju kao takve, te se činilo odgovarajućim napraviti crno-bijeli film o njima. Bilo je to prije digitalnog doba, a izgled fotografije ovisio je o profilu časopisa. Joy Division nisu imali velikih hitova, te su bili spominjani u manjim, jeftinijim i, što je možda najvažnije, crno-bijelim časopisima.”

Svojim prvim dugometražnim igranim filmom Anton Corbijn započeo je novo poglavlje svoje karijere, koja je i do sada bila više nego uspješna. Za sve obožavatelje mančesterskih mračnjaka, «Control» će najvjerojatnije biti savršena posveta vremenu i glazbi koja je odavno nestala. Corbijn pak pokazuje da se ni u svojoj zreloj dobi ne može, iako ponekad poželi, odvojiti od svijeta glazbe, koji je njegov život određivao još od rane mladosti. U toj povezanosti profitirale su obje strane, što potvrđuje i «Control», a svi oni koji trebaju još uvjeravanja, mogu posjetiti njegovu web-stranicu, na kojoj se nalazi i pregled svih njegovih radova, od fotografija, preko spotova, pa sve do filma.

(G.D.)

Pročitajte i ...
Nagrađivani 'Kenjac' Antonia Nuića krenuo u kina
Nakon festivala u regiji, 'Kenjac' premijerno u Zagrebu
Sarajevo Film Festival 2009.
Sarajevo Film Festival ponovo ugošćuje velike zvijezde
'Iza stakla' - novi film iza Zrinka Ogreste
'Iza stakla' - film o ljubavnom trokutu
Direkt slavi stotu epizodu
Fade In slavi 100 epizoda Direkta
Phillipe Bober: 'Filmovi koji se snimaju u regiji, skuplji su od onih koji se snimaju u Tokiju!'
Philippe Bober: Filmska remek-djela ne nastaju ako se čeka državna potpora!

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici