Cinelink - šansa malih kinematografija iz regije

05.11.2007. Print | Pošalji link

Nakon suše koja je trajala gotovo cijele devedesete, hrvatski film se prethodnih nekoliko godina počeo afirmirati u inozemstvu.

Značajan dio te afirmacije išao je, posredno i neposredno, preko Sarajevo Film Festivala, koji svake godine u konkurenciju za glavnu nagradu uvrštava jedan obligatorni hrvatski film, a mnogi od njih su i nagrađivani, s time da se čini kako sarajevski žiriji najveću naklonost pokazuju hrvatskim glumicama. Naime, Srcem Sarajeva, glavnom nagradom SFF-a, mogu se, između ostalih, pohvaliti Marija Škaričić i Zrinka Cvitešić.

Ove godine hrvatske boje u Sarajevu branio je pulski pobjednik „Živi i mrtvi“ Kristijana Milića, koji je, unatoč vrlo dobrom prijemu kod kritike i publike, ostao praznih ruku, no to ne znači da smo ostali zanemareni. S nagradom CineLink iz Sarajeva je otišao Antonio Nuić, inače rođeni Sarajlija, koji je time došao korak bliže realizaciji svojeg drugog dugometražnog filma, radnog naziva „Magarac“. CineLink je jedan od brojnih popratnih programa Sarajevo Film Festivala, a njegova svrha jest pomoći filmašima od Vardara pa do Triglava, i malo šire, u nalaženju inozemnih producenata za svoje projekte. Nagrada CineLink nema prestižnu umjetničku vrijednost, jer se zapravo dodjeljuje predprodukcijskom paketu nekog budućeg filma, ali je jasan signal financijerima kako ekipa SFF-a određeni film u nastajanju smatra vrijednim pažnje.

Kako kaže Antonio Nuić, cijela stvar za jednog filmskog autora započinje scenarijem. Na njemu u organizaciji SFF-a rade takozvani script doctori, poput poznatog redatelja Srđana Karanovića, «koji onda uzmu dva-tri projekta po svojim preferencijama, a radi se i prezentacijski paket, koji uključuje sinopsis i tagline filma», kaže Nuić.

Ono što Nuić posebno ističe jest kako se „scenariju pristupa kao autorskom djelu“, što znači da se ne prave velike izmjene kako bi se udovoljilo producentskom ukusu. Što se nagrade za „Magarca“ tiče, Nuić je nije očekivao i zaboravio je na dodjelu nagrada, te su ga u zadnji čas nazvali na mobitel kako bi je preuzeo.

Voditeljica ovoga projekta, sarajevske producentica Amre Bakšić-Čamo kaže da su kao početni impuls cijele priče bile dobre međunarodne veze s drugim festivalima, koje Sarajevo Film Festival ima, naročito s festivalom u Rotterdamu, gdje već godinama postoji slično koncipiran produkcijski market.

CineLink je svoj konačni oblik dobio 2003. godine, a od tada su na njemu potpomognuti mnogi filmovi hrvatskih autora, među kojima je i jedan od najvećih inozemnih uspjeha, „Armin“ Ognjena Sviličića. U protekle četiri godine realizirano je osam filmova, a u produkciji se nalazi njih još sedam. Iako su do sada hrvatski i bosanski autori, poput Matanića, Rušinovića, Vuletića, a sada i Nuića, često bili nagrađivani na CineLinku, Amra Bakšič-Čamo ističe da su podržali i filmove iz, primjerice, Rumunjske, Bugarske i Makedonije, te demantira bilo kakve špekulacije o pristranosti bosanskim pričama, kojih ove godine uopće nije ni bilo.

Ipak, čini se da nije na odmet ako priča budućeg filma ima veze s Bosnom i Hercegovinom, što potvrđuju ne samo „Magarac“ i „Armin“, nego i, recimo, „Bucik Rivera“ Gorana Rušinovića, koji se odigrava u Americi, ali su glavni likovi Bosanci. U svakom slučaju, za prijavljivanje na CineLink potrebno je imati gotov scenarij, producenta i redatelja, a svi materijali moraju biti na engleskom, koji je službeni jezik CineLinka. Nakon toga se vrši početna selekcija, što je s godinama postao poprilično obiman posao, ako se uzme u obzir da se ove godine za CineLink prijavilo čak 70 projekata iz regije, od kojih je najveći broj bio, ni više ni manje, nego iz Hrvatske. U uži izbor ušlo je deset scenarija, i to iz zemalja koje se prostiru od najsjevernije Mađarske do najjužnije Turske. Svi oni imaju za cilj postati međunarodne koprodukcije, no Bakšić-Čamo kaže kako za to ne postoji nikakva zlatna formula.

Kao odličnu koprodukciju, naša sugovornica navodi primjer „Grbavice“ Jasmile Žbanić, inače film koji je nastao izvan CineLinka, a čija je radnja smještena isključivo u Sarajevu. No, u slučaju „Grbavice“, njemačke i austrijske producente privukla je kontroverzna tema, a uspjeh, kako znamo, nije izostao. Kada je pak riječ o filmovima nastalim pomoću CineLinka, Bakšić-Čamo spominje „Armina“ kao najsvježiji uspjeh, ali ga ne pretpostavlja ostalima.

Za male kinematografije, kojima nije moguće funkcionirati isključivo po tržišnim principima, ovaj koprodukcijski market predstavlja odličan način upoznavanja sa stanjem stvari na Zapadu, ali i otvara vrata nastanku filmova koji, ako bi ovisili isključivo o domaćem novcu, nikada ne bi nastali.

Zaključno još treba spomenuti kako se natječaj za CineLink 2008. može očekivati uskoro, do kraja godine, a na sljedećem Sarajevo Film Festivalu može se već očekivati prikazivanje nekoliko filmova potpomognutih CineLinkom, koji su trenutno u fazi postprodukcije.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Sarajevo Film Festival 2009.
Sarajevo Film Festival ponovo ugošćuje velike zvijezde
Goran Rušinović, laureat Sarajevo Film Festivala
Goran Rušinović: Nastanak 'Buick Riviere' zahvaljujem nizu slučajnosti
Philippe Bober: Filmska remek-djela ne nastaju ako se čeka državna potpora!
Sarajevo - grad filma
Sarajevo Film Festival i dalje najznačajniji u regiji
ZagrebDox pomaže dokumentaristima iz regije
Zagreb dox organizira Pitching forum
Sarajevski Cinelink - šansa mladim filmašima

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici